U Hrvatskoj pravo na stanovanje ili stambeno zbrinjavanje nije izričito navedeno u Ustavu (Narodne novine, 28/01)iako je to osnovno ljudsko pravo. Samo jedan posto BDP-a rezervirano je za nezaposlene i siromašne. Hrvatska nema strategiju stanovanja. Ne postoje nacionalni stambeni programi za ranjive skupine, a isto tako ne postoje nacionalni preventivni programi, npr. za djecu i mlade odraslu u alternativnoj skrbi (dječji i odgojni domovi i udomiteljske obitelji) koja bez potpore vrlo lako mogu postati beskućnici nakon 21. godine života kada moraju napustiti domove. Budući da nitko ne zastupa mlade iz alternativne skrbi, njihove potrebe su nepoznate ili nisu ispunjene i na kraju nije jasno tko je izravno odgovoran za njihovu dobrobit.
Cilj ovog okruglog stola je senzibilizirati i informirati dionike o problemima stanovanja mladih u riziku od socijalne isključenosti, posebno mladih koji izlaze iz alternativne skrbi te potaknuti formuliranje i zagovaranje inkluzivnih i pravednih javnih politika u području socijalnog stanovanja.
Uvodna izlaganja održat će predstavnice Rehabilitacijskog centra za stres i traumu i Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, dok su gosti predavači Lidija Lukin Kezić, zamjenica pučke pravobraniteljice, Gojko Bežovan iz organizacije CERANEO i Suzana Vargović iz udruge Breza.
