Ugroženo oko 40 posto vodozemaca i gmazova

Hrvatska je, u europskim okvirima, zemlja izrazito bogata vrstama vodozemaca i gmazova. Razlog tomu je i njen položaj, uz more, planine dinarskog krša i nizine velikih rijeka. Najviše vodozemaca ima u zapadnom dijelu Panonske nizine, a gmazova u Dalmaciji. U Hrvatskoj je zabilježeno ukupno 58 vrsta vodozemaca i gmazova, od toga 19 vrsta vodozemaca i 39 vrsta gmazova. Među vodozemcima sedam je vrsta repaša (čovječja ribica, vodenjaci i daždevnjaci), i 12 vrsta bezrepaca (žabe), a među gmazovima je 18 vrsta guštera, 16 vrsta zmija i pet vrsta kornjača. Posebno je vrijedna fauna gmazova hrvatskih otoka na kojima žive neke podvrste koje su isključivo hrvatski endemi, poput brusničke, lastovske te jadransko primorske gušterice. Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Mosorska gušterica endem je jugoistočnog dijela Dinarida. No, kako su te populacije izolirane na malim područjima nemaju se kamo širiti i pobjeći pred mogućim negativnim utjecajima. Stoga su posebno osjetljive na unos stranih vrsta i značajnije čovjekove djelatnosti, pa ih zaštitom njihovih staništa treba sačuvati u ekosustavima. Kako bi se općenito odredio stupanj ugroženosti faune i flore i na temelju toga mogle poduzeti mjere za njihovo očuvanje i zaštitu, 2000. se počelo s izradom crvenih knjiga, pa je tako krajem 2006. izdana i Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske. »Pri izradi Crvene knjige vodozemaca i gmazova Hrvatske ustanovljeno je da je veliki dio te herpetofaune ugrožen, čak oko 40 posto«, ističe biologinja Biljana Janev Hutinec jedna od ukupno sedam izrađivača knjige, čiji je urednik i jedan od autora dr. Nikola Tvrtković zoolog u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju. Ukupno je devet vrsta vodozemaca i 18 vrsta i podvrsta gmazova u nekoj od kategorija ugroženosti. Kritično su ugrožene kornjače zelena želva, koja redovito boravi u Jadranu ali je relativno rijetka, i lokalna populacija riječne kornjače koja nastanjuje južni dio Dalmacije. Kritično je ugrožena i podvrsta čovječje ribice u Istri. Jako su ugrožene lombardijska žaba, koja je u Hrvatskoj rasprostranjena samo u Istri i to u Motovunskoj šumi, i ostatak populacije čovječje ribice iz Gorskog kotara, Like i Dalmacije. Među ugroženom herpetofaunom u Hrvatskoj su četiri vrste ugrožene na globalnoj razini, to su kornjače zelena i glavata želva, mala otrovna zmija planinski žutokrug i čovječja ribica, endem dinarskog krša a time i Europe. »Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske bilo je teško napisati jer o njihovoj rasprostranjenosti u Hrvatskoj nedostaje dosta podataka. Stoga je veći broj vrsta u knjizi stavljen u kategoriju vjerojatno ugroženih vrsta«, kaže Biljana Janev Hutinec, napominjući da takva situacija pokazuje da je neophodno provoditi sustavna istraživanja svih vrsta, kako bi se na temelju stalno novih podataka kvalitetno mogla provoditi zaštita. Tako je gmaz turski dvoplaz, svrstan u vjerojatno ugroženu vrstu iako je jedini primjerak te životinje, nalik albino gujavici, nađen na otoku Hvaru kod Starigrada još 1900. »Uvršten je u Crvenu knjigu radi preventivne zaštite staništa na lokalitetu nalaza i pokretanja njihova istraživanja«, objašnjava Biljana Janev Hutinec. Gmazovi primjerice, reguliraju broj kukaca i malih sisavaca, prema tome bitni su za zdravlje ekosustava«, ističe Biljana Janev Hutinec. »Većem je dijelu ugroženih vrsta za preživljavanje prijeko potrebno zaštititi staništa koja su presudna u njihovu životnom ciklusu. Pri tome se staništa koja su antropogena, poput lokvi, bara i travnjaka, moraju aktivno održavati«, zaključuje Biljana Janev Hutinec.