Dan prije referenduma prošetali smo ulicama Dubrovnika. Među stotinama turista s dva ogromna kruzera koji su već počeli kruzersku okupaciju Straduna, nalazili su se danas i mnogi posjetitelji koji su u Dubrovnik došli kako bi podržali referendum, glasali na njemu ili izvještali s njega i za strane medije.
Filip i Marijana Perković, mladi roditelji iz Primoštena, potegnuli su tako vlastitim automobilom do Dubrovnika kako bi podržali borbu aktivista za pravo na referendum. Putem su povezli troje Dubrovčana koji studiraju u Splitu kako bi mogli biti u nedjelju u gradu i izaći na referendum.
referendum3-055.jpg
"Sudjelovali smo u akciji Referendumski ustanak pa smo se počeli više zanimati za tematiku referenduma. Smatramo da je bitno da ljudi odlučuju što će se događati s njima i njihovom okolinom. Preko Facebook-a smo ponudili svoju pomoć. U razgovoru s još jednim prijateljem došli smo na ideju o podršci putem fotografija. Tako smo otvorili Facebook stranicu preko koje smo pozvali ljude da šalju svoje fotografije s natpisima podrške dubrovačkom referendumu. Dosta ljudi je pasivno, pa nam je zamisao bila ohrabriti ih ovim putem. Nadali smo se, ako mi izvana pokažemo Dubrovčanima da je i nama važan Srđ, da će to potaknuti ljude da osjete dužnost i potrebu da izađu i glasaju", kažu Filip i Marijana.
Iako ocjenjuju kako su ljudi u njihovoj okolini također pasivni, Filip i Marijana kažu kako prijatelji na njihove ideje dobro reagiraju i podržavaju ih, "ali ne dovoljno da se ustanu iz fotelje". "To je, međutim, proces. Aktivnim građanin se ne postaje odjednom", zaključuju ovi mladi Primoštenci.
Ivana Božičević za razliku od Marijane i Filipa ima pravo glasa na referendumu u Dubrovniku. Ova Dubrovkinja živi već trinaest godina u belgijskom Ghentu. Povjesničarka umjetnosti i majka troje djece od tri, sedam i devet godina sjela je u avion i doletjela na referendum unatoč tome što u utorak počinje novi posao kao učiteljica društvene orijentacije. "Dosadilo mi je lajati na mjesec. Smeta me totalna nedemokracija koju primjećujem ovdje, smeta me užasna poglupljenost običnih ljudi koji nisu za to krivi i totalna amnezija za ono što je bilo prije dvadeset godina. Kupila sam avionsku kartu i prije nego je potvrđen točan datum referenduma iako dosad nisam nikad glasala na izborima u Dubrovniku jer ne živim ovdje. Međutim, ne određuje mjesto stanovanja gdje ti je srce. Zato sam ostavila djecu u Belgiji i došla. Moj suprug je Belgijanac, podržava me, ali ne razumije do kraja moju potrebu da se aktiviram u vezi Srđa. Smeta ga što ja živim s jednom nogom ovdje, a drugom tamo. Ali, evo tu sam. Izaći ću na referendum, okupat ću se, popit kavu, proslaviti četrdeseti rođendan. Smatram da ne moramo ponavljati greške koje su već prije nas napravile druge zemlje", objašnjava Ivana zašto je potegnula preko pola Europe samo kako bi sutra izašla na referendum.
Žarka Radoja
referendum3-091.jpg
U Dubrovniku smo sreli i Žarku Radoja, novinarku Slobodne Evrope i Kontrapress.com iz Beograda, koja je potegnula iz susjedne države kako bi izvještavala o referendumu. "Dubrovnik, odnosno ljudi uključeni u referendumsku inicijativu, donijeli su potpuno novu energiju regiji, kao što je to učinila i studentska pobuna 2009. u Zagrebu. Dubrovčani su se sami uspjeli izboriti da odlučuju o budućnosti svog grada i bez obzira na rezultat referenduma, uspjeli su pokazati da Dubrovnik jest grad", ističe Žarka.
U Beogradu je jako teško pokrenuti ljude, smatra, ali inicijative poput dubrovačke služe kao inspiracija i za cijelu regiju. "Imamo sličan problem s izgradnjom ispod Kalemegdana, tako da se mnoge stvari mogu povezati. U nedjelju, 28. travnja, Dubrovnik je najbolje mjesto na kojem se možete naći. Divno je vrijeme, građani izlaze na svoj izboreni referendum, posebna energija je u gradu. Pravo Dubrovačko proljeće", zaključuje Žarka.
