U Ljubljani živi između 400 i 700 beskućnika

Autori Bojan Dekleva i Špela Razpotnik kažu da su do brojke došli korištenjem četiriju različitih metoda jer se ta kategorija ne može obuhvatiti prilikom popisa stanovništva. Razgovarali su sa 107 beskućnika, kako bi došli do glavnih značajki tih socijalno isključenih osoba i doznali kako su se našli u toj situaciji. Otprilike trećina ljubljanskih beskućnika noć prije ankete spavala je na otvorenom, a ostali u domovima Caritasa i Crvenog križa ili kod prijatelja. U prosjeku imaju po 13 godina "beskućničkog" staža. Prevladavaju ljudi koji su se na cesti našli nakon raspada bračne zajednice i oni koji se nisu snašli nakon otpuštanje iz odgojnih zavoda ili kaznenih ustanova. Zabrinjavajući je i podatak da je sve više mladih beskućnika - jednu trećinu od populacije koja se može sresti u prihvatnim centrima ili pred velikim trgovačkim kućama ili gradskim parkiralištima kako prose odnosi se na mlade ljude koji su napustili roditeljski dom ili iz njega bili izbačeni. Istraživači Bojan Dekleva i Špela Razpotnik tvrde da je riječ o evidentnom problemu koji se devedesetih godina javio u europskim tranzicijskim državama iako je ranije bio izraženiji u SAD-u. Oni problem u prvom redu pripisuju sve jačem ekonomskom liberalizmu i smanjivanju uloge države kao poslodavca te smanjenoj socijalnoj skrbi. Knjigu je izdao Pedagoški fakultet sveučilišta u Ljubljani, a istraživači su na predstavljanju studije istakli da njome žele dati prilog da se odgovarajuće službe time intenzivnije počnu baviti i da društvo "prestane zatvarati oči" pred pojavom beskućništva, prenosi u srijedu slovensko novinstvo. Autori su upozorili i na fenomen "prikrivenog beskućništva", socijalnu kategoriju iz koje se "regrutiraju" oni koji se na kraju nađu na cesti bez prihoda i krova nad glavom. Riječ je o ljudima koji žive u neizvjesnim i teškim stambenim prilikama. Tu kategoriju naime za sada ne priznaju niti socijalne službe niti politika, istakli su istraživači.