U iščekivanju Rige

Sve je spremno za početak dvodnevnog sastanaka na vrhu NATO-a kojim bi taj savez trebao zakoračiti u novu i izvjesniju budućnost. Iako zvuči kao fraza o stalnim promjenama, summitom u Rigi NATO ulazi u ključnu transformaciju koja bi trebala ojačati njegovu ulogu na globalnoj sceni. Kada je riječ o konkretnim pitanjima, NATO će, kako je najavljeno, objaviti da su njegove snage za brzu reakciju spremne za uporabu. Na taj način, NATO bi prvi put u svojoj povijesti imao na raspolaganju sposobne za djelovanje bilo gdje u svijetu. Priča zvuči odlično, no i tu ima problema. Sudeći po dosadašnjem iskustvu, snage sposobne za tako brze i kvalitetne misije u pravilu se popunjavaju uvijek iz istih zemalja. Osim prenapregnutosti snaga na nekoliko lokacija u svijetu, te zemlje se s pravom bune jer jedine plaćaju ne male troškove. Stoga je u planu da se za te snage odredi zajednički budžet. »Globalni izlazak« NATO-a velika je želja NATO-ova sjedišta u Bruxellesu, no ne radi se o preuzimanju cjelokupne odgovornosti za globalnu sigurnost. NATO to jednostavno nije u stanju izvesti. Glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer je uoči summita u Rigi već izjavio kako ne želi priče o globalnom NATO-u. Globalni NATO bio bi ne samo prenapregnut nego također bio paraliziran razlikama u strateškom interesu i perspektivi. Zemlje članice NATO-a ne vole to priznati, ali sada kada je hladni rat završen, u NATO-u nema solidarnosti kao što je nekad bilo, a transatlantska ljutnja zbog iračkog rata, koja još uvijek nije prevladana, je to jasno pokazala. Irak bi se mogao pokazati kao izuzetak, ali ne kao pravilo. Međutim o pitanjima u rasponu od palestinsko-izraelskog sukoba do Irana i Libanona, postoje važne razlike u politici između dviju strana Atlantika, pa i među europskim članovima NATO-a. Primajući nove članove, posebno one iz potpuno različitih strateških prizorišta učinilo bi savez još raznolikijim i glomaznijim. Nema nikakve dvojbe da će misija NATO-a u Afganistanu dominirati cijelim sastankom na vrhu, a o uspješnosti te misije ovisit će i percepcija NATO-a ubuduće. Pojednostavljeno rečeno, ako NATO uspije u Afganistanu u sve težim uvjetima, onda će postati i jasno što će i kako NATO ubuduće raditi. U suprotnom, čeka ga marginalizacija i vraćanje u okvire koje je imao do kraja hladnog rata: paziti na sigurnost svojih članova. No, s pojavom međunarodnog terorizma, širenja oružja za masovno uništenje, šverca ljudi i oružja, klasično čuvanje granica zemalja članica više ne dolazi u obzir. Glavni tajnik NATO-a koncentrirat će se na summitu na što snažniji pritisak na članove kako bi uložili dodatni napor i vojnike za jačanje misije u Afganistanu. No, naglasio je Scheffer, uspjeh se ne može očekivati ako u Afganistanu NATO ostane sam; bez uključivanja ostalih vladinih i nevladinih organizacija, željeni uspjeh će izostati.