U Hrvatskoj se u prosjeku troši 138 litara vode dnevno

Naime, prema izvješću o vodnim zalihama, koje je izradio UNESCO snimajući stanje u čak 188 zemalja svijeta, Hrvatska se na prostoru Europe smjestila na visoku treću poziciju, bogatije vodom od nje samo su dvije sjeverne zemlje: Norveška i Island. Hrvatska prema tom izvješću raspolaže sa 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku i po tom se podatku uspjela svrstati i u krug 30 vodom najbogatijih zemalja svijeta. Osim toga, Hrvatska je i među malobrojnim zemljama koje svojim građanima sustavom javne vodoopskrbe jamče i osiguravaju pitku vodu. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva obnovljive podzemne zalihe vode veže uz dva područja. Iznose tako procjenu da podzemne zalihe vode imaju ukupan godišnji kapacitet od 9.133 milijuna prostornih metar, s tim da se glavnina zaliha (7132 mil/m3) smjestila u krško-karbonatnom vodonosniku, a ostatak u aluvijalnom području. Što je značajno budući da se oko 90 posto vodoopskrbe u Hrvatskoj osigurava upravo iz zaliha podzemnih voda. Vodom iz javne vodoopskrbe u Hrvatskoj se danas služi oko 80 posto stanovništva. Nacionalnim projektom širenja mreže vodoopskrbe predviđeno je da do 2015. godine vodu na taj način koristi oko 94 posto stanovništva što bi Hrvatsku, postigne li to, približilo standardima koje ima većina zemalja Europske unije. Prosječna potrošnja vode iz vodovoda iznosi 138 litara po stanovniku dnevno. Najlošije stanje u javnim vodovodima vezano je uz Bjelovarsko-bilogorsku županiju gdje zdravstveno ispravnu vodu iz vodoopskrbnih sustava dobiva samo 34 posto stanovništva, u Požeško-slavonskoj takva opskrba stiže do 48 posto kućanstava dok su najbolju mrežu razvile Istarska i Primorsko-goranska županija sa 97 posto pokrivenosti područja za razliku od Zagreba koji je dosegnuo tek 90 posto. Po aktualnom hrvatskom zakonodavstvu voda se tretira kao opće dobro i uživa posebnu zaštitu. Kriteriji i prioriteti upravljanja vodama utvrđuju se na državnoj razini, polazeći od obveze cjelovite zaštite okoliša i ostvarivanja općeg gospodarskog i održivog razvoja. To najkraće znači da nije moguća privatizacija vodenog bogatstva, odnosno bilo koji oblik prirodnih zaliha voda u Hrvatskoj ne može postati privatno vlasništvo. Bez privatizacije Eksploatacija vode rješava se dodjelom koncesija, čiji najdulji vijek trajanja iznosi 60 godina, no do sada nije izdana nijedna takva dugovječna koncesija. Za izdavanje koncesija nadležni su Vlada i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. U dosadašnjem razdoblju ukupno je odobreno 26 koncesija, na rok od 10 do 30 godina. U punu eksploataciju izvora ušlo je petnaestak koncesionara dok ih ostali još nisu aktivirali. Razlozi nisu poznati, osim pretpostavke da su koncesionari možda tek privremeno odgodili početak aktivnosti, a neki i odustali zbog visokih troškova investicije. Najjeftiniji pogon za crpljenje i flaširanje vode navodno stoji oko dva milijuna eura, a ozbiljnije proizvodnje nema bez najmanje 20 milijuna eura. Zbog brojne i snažne konkurencije smatra se zapravo, da šansu za uspjeh imaju samo oni koncesionari koji su prethodno osigurali poznato tržište na koje će otpremati svoju proizvodnju vode. Prema izdanim koncesijama godišnje bi se u Hrvatskoj moglo crpsti 1,25 milijuna prostornih metara vode.