Gospodine Bittner, Austrijska istraživačka zaklada za razvojnu pomoć već četrdeset godina prati pružanje razvojne pomoći, dokumentira i istražuje taj fenomen. Koliko se Zakladi vjeruje i koliko je neovisna?
Zaklada je prije svega financijski neovisna. Nju financira država bez ikakvih uplitanja i ona ne prima novac za svoj rad od privatnih izvora jer se pretpostavlja da bi privatni sponzori imali neke interese koje bi pretočili u pritiske na našu Zakladu. A interesi postoje jer je u pitanju velik novac. U Austriji postoji oko tisuću organizacija koje na godinu skupe oko 550 milijuna eura za razne namjene.
Kakva je suradnja organizacija koje se bave prikupljanjem pomoći za razvoj unutar i izvan Austrije?
U Austriji postoji oko sedamsto privatnih organizacija koje se bave razvojnom politikom, mnoge su od njih lokalne no svima je zajedničko da surađuju međusobno čak i u slučajevima kad su ideološki posve različito orijentirane.
Sjedište Zaklade je u Beču
Tko i kako kontrolira te organizacije?
Ako mislite na neku državnu kontrolu ona ne postoji, jer od 1848. savezima organizacija država jamči neovisnost. Tako da organizacije moraju poštovati pravila saveza: moraju imati određenu razinu unutarnje demokracije, imaju obvezu financijskih izvješća, a od 2004. postoji i Registar saveza na Internetu u kojem se mogu naći podaci koja se organizacija čime bavi i poštuje li pravila. Sličnu bazu podataka u području organizacija koje se bave razvojnom politikom izradila je naša Zaklada i ona se nalazi na stranici www.eza.at.
Na toj sam stranici našao formulaciju organizacije koje kontroliraju trošenje priloga građana tretiraju se u Austriji kao crne ovce civilnog sektora no zahvaljujući njihovu radu u zadnjih nekoliko godina nije bilo značajnijih financijskih skandala, kako je dakle bilo prije?
Financijski skandali oduvijek su vezani uz novčane priloge. Zadnji je u Austriji bio 1998. kad se novac skupljen prilozima građana trošio na političku kampanju. To je bio i povod uvođenja Potvrde o dobrom trošenju priloga koju izdaje Zaklada. Potvrda je uvedena po uzoru na druge zemlje, u Skandinaviji postoji petnaest godina, u Nizozemskoj četrdeset, a u Njemačkoj i Švicarskoj također niz godina. Dakle ta je provjera u Austriji uvedena 2002. Potvrdu ima dvjestotinjak organizacija i nesumnjivo je pridonijela smanjenju broja skandala s izuzetkom organizacija koje se bave promicanjem prava životinja, posebice onih lokalnih koje prikupljena sredstva još uvijek troše na nedovoljno svrhovit i jasan način. Potvrda konkretno znači da je organizacija poštivala pravila poštenog natjecanja u svojoj kampanji prilikom skupljanja novaca. Nadalje prilikom skupljanja novaca ona je poštovala potrošačka prava, što znači da osoba koja je donirala novac trajnim nalogom ima pravo svoj potpis povući u roku od dva tjedna. Na kraju to znači, između ostalog, i to da se naravno prikupljeni novac potrošio za ono za što se i skupljao a to se dokazuje postojanjem financijskih izvještaja što sve mora biti objavljeno na internetu. Od tisuću organizacija koje skupljaju novac oko 250 ima Potvrdu a može se vrlo jasno pokazati da one imaju i iznadprosječna davanja građana.
