Motovun. Srednjovjekovni gradić u unutrašnjosti Istre. Pogled sa brda pruža se na motovunsku šumu gdje rastu oni skupi tartufi, pokoji vinograd. I pokoje polje. Tu je i rijeka Mirna koja zbog čudne ljudske potrebe za prekrajanjem prirode teče u ravnoj liniji paralelno sa cestom. E sad tu je i jedan trokut zelene trave koji se naziva vježbalištem za golf. Trokut zelene trave koji će prijeći u desetke hektara. Jer tu se planira gradnja velikog igrališta za 18 rupa. Sa motovinskih zidina na vrhu brda pogled se pruža i na ono što bi uskoro moglo postati igralište za polo. A kako znamo da u svaki projekt golf terena ulazi i izgradnja apartmana i urbanizacija, znamo da pogledu neće smetati samo umjetna boja GMO-trave već i gradnja, gradnja, gradnja. Igre dokone elite mogle bi uskoro sasvim promijeniti pogled s motovunskih zidina.
Druga hrvatska pretvorba
Premda je i golf teren sam po sebi gradnja, jer se gornji slojevi tla u potpunosti skidaju i krajolik se doslovno gradi ispočetka, glavni je problem ipak gradnja apartamana i drugih popratnih sadržaja. Naivno je vjerovati da će tu od športa išta biti. Nalazimo se u periodu druge hrvatske pretvorbe koja prolazi gotovo neprimijećeno. Golf i polo fenomeni su vezani za to. Prodaje se državna zemlja. Šačica IDS-ovaca drži konce u svojim rukama i trguju državnim zemljištem kao da je njihovo. To je patološka pojava u Hrvatskoj, a golf lijepo ulazi u političke igre, ustvrdio je Ranko Bon iz udruge Motovun – Eko grad na skupu Održivi golf na osjetljivom kraškom području koji je održan prošloga vikenda u Motovunu u organizaciji Eko Kvarnera, fondacije Heinrich Boll i udruge Motovun – Eko grad.
Političke igre u kojima je riječ znači da se investitorima, uglavnom stranim, prodaje općinsko ili državno poljoprivredno zemljište. Zatim država investitorima osigura infrastrukturu, vodu po sniženim cijenima i slično. Sve to od novaca poreznih obveznika. Na kraju bude jasno da golf teren sam po sebi ne donosi novce već funkcionira kao magnet. Infrastruktura donosi novce. Političari pokušavaju progurati golf kao novi komunizam, raj na zemlji, čulo se na skupu. Tako će planirani teren na Srđu iznad Dubrovnika značiti urbanizaciju prostora tri puta većeg od površine njegove stare gradske jezgre, a uz teren u Konavoskom polju planirana je izgradnja 1100 kreveta smještajnih kapaciteta.
To što Marina Matulović Dropulić i njezino ministarstvo poruše nekoliko apartmana godišnje očito je samo farsa, dok dopuštaju izgradnju golf terena s kojima pod ruku ide nekontrolirana gradnja. Sve je vrlo jasno iz projekta motovunskog terena gdje je vrijednost investicije procijenjena na oko 55 milijuna eura, ali bi na gradnju golf terena otpalo svega devet milijuna, a svih ostalih 46 milijuna na gradnju apartmana i vila. Prvu studiju o utjecaju na okoliš stručna komisija Ministarstva je ipak odbila prihvatiti zbog loše izvedbe.
Tko tu dobiva pare u džep? Sigurno to nisu stanovnici Motovuna i ostalih mjesta gdje se ukazuje golf. Ono što će oni dobiti jest nemogućnost ikakvog bavljenja ekološkom poljoprivrednom u krugu od dvanaest kilometara oko golf terena zbog ogromne količine pesticida koja je potrebna da bi se trava zelenila. I možda pokoji posao na šišanju trave, nekvalificarana radna snaga na minimalcu. Možda bi se ministar Primorac i ministrica Dropulić trebali dogovoriti da on ne trabunja o zemlji znanja dok će poslovi koje ugovara elita svesti prosječnog Hrvata na šišača trave.
Ubijanje prednosti
Ako se ne opametimo na brzinu ponovit ćemo Španjolsku. Oko Umaga se zbila španizacija priobalja i to je katastrofa koja se širi. Kroz dva tisućljeća urbanizma u Istri nije se izgradilo koliko zadnjih petnaest godina, istaknuo je Bruno Poropat, istarski arhitekt i aktivist. Španjolska obala je gotovo u potpunosti urbanizirana. Kilometri i kilometri apartmaniziranog priobalja gurnuli su ju sa vrha turističke pozornice. Turisti traže novu destinaciju i tako dolaze u sačuvanu Hrvatsku. Koja se žuri što prije postati Španjolska. Prostornim planovima pripremljeno je građevinskog područja za sumanutih šesnaest milijuna ljudi. Ponašamo se kao mitska zmija čija glava pokušava pojesti vlastiti rep. I to, što je brže moguće.
Već sama činjenica da se odjednom govori o čak šezdeset golf terena u zemlji koja nema nikakvu tradiciju niti iskustvo sa njima, traži ozbiljnu raspravu. U maloj Istri čak je dvadesetak lokacija na udaru golfa. U Motovunu se isticala mjera kao ključ pametnog planiranja, ali šezdeset terena u Hrvatskoj sigurno nisu planirani s mjerom. Umjesto da se sagradi jedan ili dva terena na krškom terenu pa da se promatra njihov utjecaj na turizam, okoliš i ekonomiju odlučili smo ubiti sve prednosti sačuvanog okoliša jednim udarcem. Branko Blažević sa opatijskog Fakulteta za turistički i hotelski menadžment istaknuo je da bismo, ako nismo sigurni u golf, trebali čekati, pa makar i deset godina. A uopće nismo sigurni koliko će zarada biti od golfa. I uopće nismo sigurni kako će to utjecati na ekosustave.
Klimatske promjene su priznate kao realnost i možemo očekivati sve toplija i sušnija ljeta. A golf tereni trebaju zelenu travu i trebaju mnogo vode. Umjesto navodnjavanja maslinika i vinograda navodnjavat će se golf tereni. Tako je Ivo Lukšić iz udruge Naše more s otoka Brača u Motovunu govorio o paradoksu da za navodnjavanje maslinika država ne pruža potporu dok golf tereni najčešće dobivaju vodu po smanjenim cijenama i uz to im država osigurava potrebnu infrastrukturu kao prilazne ceste.
Mi nemamo toliko vinograda koliko se planira površinom golf terena. Kada se usporedi zarada od vinograda po površini u odnosu na golf vidi se da to nema veze sa gospodarstvom, tvrdi Bruno Poropat. Građanima se nudi ono što ne znaju raditi, a uzima ono što tradicijski znaju.
Mediteran kakav nikad nije bio
Da nije tako samo u Hrvatskoj, potvrdio je Etbin Tavčar koji je predstavio Lipice i njihove muke po golfu. Naime, spomenik nulte kategorije sa petstogodišnjom tradicijom, ergela Lipica, napadnut je proširenjem golf terena. U doba carice Marije Terezije konji su šetali 2317 hektara površine, a danas isti broj konja ima prostor od svega dvjesto hektara.
Golf teren se može ostvariti samo na račun jedinstvenog krajolika. Konj je formirao krajolik, a krajolik konja. Fenomenalna je ta uzajamnost, ali konj nije ekonomski zanimljiv, rekao je Etbin Tavčar. Slovenska vlada je vlasnik kasina otvorenog u središtu starog grada Lipice, još jednog od sportova za elitu koji polako izguravaju konje sa scene. Vlast u Sloveniji gotovo da nema opoziciju, te stvari rješava naručivanjem kvazi- studija koje bi trebale pokazati kako su hrastovi stari po 200 ili 300 godina bolesni, jer je za golf potrebna čistina. Tako je razbijena još jedna iluzija, da će s ulaskom u Europsku uniju automatski biti zaustavljena devastacija okoliša.
U Hrvatskoj su također takve malverzacije lako moguće jer izvođača studije utjecaja na okoliš i bira i plaća onaj koji dobije koncesiju što otvara prostor raznim zlouporabama. Onaj tko izradi studiju s negativnom ocjenom projekta, zna da će slijedeći put teško dobiti posao. I tu smo u začaranom krugu. Državna uprava bi trebala birati izvođača studije, smatra Ivo Lukšić. Dodatni problem je i što u Hrvatskoj ljudi koji rade loše studije nikad ne gube licence.
U Sloveniji su otišli korak dalje i za slučaj Lipica čak uveli lex specialis, da za tamošnji golf teren ne treba građevinska dozvola, a sam Tavčar, zaposlenik Ergele Lipica, dobio je otkaz.
Kako bi se umanjila štetna djelovanja golf terena po okoliš, u svijetu je isproban i permakulturni pristup njihovoj izgradnji. Miroslav Kiš iz udruge Motovun – Eko grad istaknuo je da je primjena pojedinih elemenata permakulture u djelatnosti koja sama po sebi nije samoodrživa ipak postigla neke učinke, kao npr. smanjenje potrošnje vode. Međutim, golf nije sport u prirodi već u umjetnom okolišu. Razbibriga škotskih pastira davno se riješila ovaca. Mislim da bi se golferi sramili igrati na prirodnom terenu. Oni trebaju teren koji ih sociološki dovodi u vezu sa elitizmom, komentirao je Tavčar. Golf koji se u Hrvatskoj planira gradnjom šezdest terena je potrošački, on pripada općem trendu stvaranja umjetnog svijeta lažnih vrijednosti. Komercijalizacija prirode je u najvećoj brzini. Izgubili smo osjećaj za vrijednost jednog drveta. Izgubili smo smisao za vrijednost okoliša. Djeca danas odrastaju u shopping centrima, a ne u šumama. I sanjaju o markama, o skupim automobilima i materijalnim vrijednostima. Treba li se onda čuditi što prolazi gradnja elitističkog centra na zagrebačkom Cvjetnom trgu? Što prolazi golf teren na Srđu iznad Dubrovnika da bi golferi imali lijep pogled? Što se prostorni planovi prekrajaju za potrebe sumnjivih projekata koji uvijek uključuju građevinarstvo? Što prolazi sve što ima predznak elite?
Golf se tretira kao teška industrija '45., rješenje svih naših problema, zaključio je Vjeran Piršić iz Eko Kvarnera. Ali teška industrija nije riješila hrvatske probleme, već ih je umnožila. I zato ni ovo nije lijepa priča iz idiličnog Motovuna. Ovo je priča o putu bez povratka. Priča o zemlji koja se diči sloganom Mediteran kakav je nekad bio, a sve radi kako bi postala još jedna betonska umjetna obala.
Više:
