To pitanje postavlja si svaki svakog dana svaki trijezan i pošteni građanin. Jer, zna se, Zagorje i Zagreb su jako dobro povezani brojnim cesticama, cestama, autoputom i cugom (cug je vlak, znate ono: Čim se sednem već mašina fućka, pak me vozi v beli Zagreb grad). A bogme i pješice su Zagorci nosili hranu ili išli raditi u Zagreb preko Sljemena, a Zagrepčani još i danas rado pješače vikendom preko Medvednice u Zagorje. Sve štima, već stoljećima, a navodno više ne možemo živjeti bez tunela.
Sami predlagači pokušavaju naći razna racionalna opravdanja, pa između ostaloga posežu i za demografskom argumentacijom. Kažu Zagoraca ima premalo, nemaju baš pad broja stanovnika, ali nemaju niti pozitivnu stopu rasta. Već trideset godina drže se svog pristojnog broja od 140.000 stanovnika i s tim su zadovoljni. Ali, s tim nisu zadovoljni zagrebački političai. Zašto? Vrag zna.
Kad bi im povjerovali da se brinu za Zagorce mi bismo im rekli: pa zašto se ne pobrinete najprije za svoje Trešnjevčane, kojih ima približno isto toliko koliko i Zagoraca. Ili stanovnike Dubrave i Sesveta, kojih nema mnogo manje. Ili, zašto se ne brinete za Zagrepčane kojih ima skoro 800.000 i svakodnevno se guše u pretrpanim tramvajima koji puze kroz zagušene gradske ulice.
Neki su brzopleti, pa kažu da si političari žele sazidati spomenik. Drugi smatraju da je to blefiranje očinskom brigom za narodne mase. Treći kažu da su to samo baloni od sapunice i da se ne moramo bojati da bu se ta rupa kopala.
Mi se pak priklanjamo sasvim drugačijem mišljenju. Pažljivo i uporno tragat ćemo za pravim interesima koji negdje, ispod svih mogućih obmana, stoje iza planova izgradnje tunela i pratećih prometnica. Najprije, da se podsjetimo: troškovi izgradnje tunela procjenjeni su na 837,000.000 eura, a troškovi neophodnih pratećih prometnica (tangenta i prsten) će iznositi 327,000.000 Eura, što je sve skupa blizu 1,2 milijarde eura. Ove bi novce investirali svi Zagrepčani. To jest, Grad Zagreb bi podigao kredite (ako se nađe banka koja želi kreditirati ovakav projekt), a kredite bi vraćali svi, preko poreza i prireza koji pune gradsku kasu.
Tko bi mogao imati koristi od takve investicije?
- Projektanti, koji su do sada smo studirali, a sada će morati još detaljnije sve skupa prostudirati i izrađivati bezbrojne elaborate koji su uvjet izdavanja najprije lokacijske, pa potom građevinske dozvole, nakon čega dolaze sami izvedbeni projekti. Nitko ne može zamisliti kolike bi bile cifre isplaćene branši projektanta, ali znamo izračunati koliko je 10% od investicijske sume.
- Izvođači, bageraši, kamionđije, građevinske firme, proizvođači betona, eksploatatori mineralnih sirovina (šljunka), proizvođači betonskih prefabrikata ... ima ih još. Sve su to časni ljudi, koji se trude zarađivati pošteno (ili manje pošteno) za život. Ali zar oni moraju zarađivati baš u Parku prirode Medvednica? Zašto ne izvoze svoje usluge, nakon što dovrše mrežu hrvatskih autputeva?
- Postojeći vlasnici zemljišta, a još više oni koji su ga jeftino nedavno kupili, ili ga svakodnevno kupuju, a skupo bi ga prodali u slučaju početka zamišljenih radova.
- Poduzetnici/ulagači, koji ne mogu zamisliti da, nakon izgradnje skijaškog centra na Medvednici, ne bi malo omastili brk izgradnjom hotela, apartmana, restorana i drugih sadržaja sa sjeverne strane, gdje završavaju skijaške staze i gdje je zamišljeno veliko parkiralište (u kamenolomu Bistra).
- Postojeći i budući vlasnici vikend kuća i ljetnikovaca sa sjeverne strane Medvednice. Među njima su neki tako velike face, da bi uspješno mogli zagovarati nužnost izgradnje tunela..Jedan je od njih ogradio svoju parcelu, koja seže duboko u šumsko područje, javljaju zagorske ekološke udruge. Time je prekršio zakone i sprečava slobodno kretanje ne samo divljači već i ljudi kroz Park prirode.
Evo, zasada samo pet zainteresiranih grupacija. Ovaj će napis imati svoj nastavak i svaka identificirana zainteresirana grupacija bit će dodana popisu. Pozivamo čitaoce da se pridruže prepoznavanju ovih aktera. Ipak, vjerujemo da svi zajedno nećemo tim popisom niti približno dostići natpolovičnu većinu građana grada Zagreba, koja bi mogla smatrati da joj se isplati otplaćivati investiciju izgradnje tunela, tangente i prstena.
Autorica je aktivistica Zelene akcije i umirovljena urbanistica
