Slikovnice su se posebno istaknule u tom procesu – naime, uobičajeno je da roditelj djetetu čita tekst iz slikovnice, a isto tako i da više vremena posveti tumačenju same slike u odnosu na tekst.
Zbog utjecaja roditeljske figure i velike brzine kojom utječu na oblikovanje djetetove realnosti, slikovnice su platforme pogodne za širenje ideologije.
Ana Kuzmanić istaživanje započinje prikupljanjem slikovnica iz različitih zemalja i vremenskih perioda te promatra vrijednosti koje se usađuju djeci. One su dokumenti vremena, odrazi političkih ideja, poprište sukoba ideologija, ali otvaraju mogućnost za kritičku pedagogiju.
Posebno se istaknula knjiga Jedva čekam da odrastem: poruke djece odraslima urednice Branke Praznik te ona postaje početna točka daljnjeg umjetničkog istraživanja. Knjiga je izašla u Zagrebu 1980. godine povodom Svjetskog dana djeteta, a sadrži izjave djece o njihovoj svakodnevici.
Na tragu metode korištene u toj knjizi, no na mnogo manjem uzorku, Kuzmanić osmišljava seriju interaktivnih radionica s djecom u dobi od šest do osam godina (ukupno tri radionice održane su u listopadu i studenom 2015. godine u suradnji s pedagoginjama Ivanom Đulom i Milicom Kostanić iz platforme Artarea).
Putem radionica prikuplja pisane i slikovne reakcije djece na četiri obrađene teme: odnos s odraslima, iskustvo javnog prostora, rat i sukob te njihove osobne želje
Izložba ostaje otvorena do 23. siječnja.

