Teško je izbjeći nasilje na Internetu

Čak 27 posto djece izloženo je seksualnim sadržajima putem Interneta. Rezultat je to posljednjeg istraživanja Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba provedenog na uzorku od četiri tisuće učenika u deset hrvatskih gradova. Istraživanje je pokazalo da je 60 posto djece gledalo sadržaje sa fotografijama nagih osoba, 45 posto djece seksualne radnje, 12 posto djece gledalo je scene nasilja i seksa, a oko četiri posto scene i slike sa djecom. Više od polovice djece ima vlastitu e-mail adresu, a njih 49 posto roditelji ne nadziru sadržaje i aktivnosti koje dijete prati preko elektronske pošte. Kad je riječ o Internetu, 27 posto djece navelo je da ga koriste isključivo sami, dok samo četiri posto djece surfa uz nadzor roditelja. Iako se svi stručnjaci slažu da ne treba zabranjivati Internet ili blogove, nitko ne bježi od štetnih posljedica. Psihologinja u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba Marija Krmek kaže kako je nasilje svih vrsta, pa tako i ono seksualno, na Internetu puno teže izbjeći nego ono u stvarnom životu. Ono može trajati i 24 sata, a publika je daleko veća. Zna se dogoditi da se djeca vrijeđaju, a posljedica toga mogu biti poremećaji u ponašanju. »Nismo imali slučajeve suicida, ali je bilo slučajeva pedofilskih napada i uznemirivanja«, kaže Krmek. »Internet je pedofilima postao medij preko kojeg upoznaju djecu, a onda lakše i ostvare fizički kontakt«. Pedofili koriste uhodane metode. Na primjer, najprije pitaju dijete gdje im se nalazi računalo. Ako se ono nalazi u dnevnoj sobi procjenjuju da dijete kontrolira roditelj pa se isključuju, a ako je računalo u sobi, razgovor se nastavlja... U tome im pomaže i činjenica da to sve mogu činiti pod »maskom«. Jer, ono što je zajedničko chatu, blogu i forumu jest korištenje nadimaka, što pruža anonimnost. »Anonimnost može biti i otvorena pozivnica svima koji žele zlorabiti takav način komunikacije«, objašnjava naša sugovornica. Netko na chatu, forumu ili blogu može vrijeđati, prijetiti i/ili pisati o drugima stvari koje nisu istinite ili koje su privatne i tajne. Često je to netko koga dijete poznaje, možda prijatelj iz razreda s kojim se posvađao... Psihologinja Krmek ističe i kako su među djecom i mladima blogovi su postali jedan od najpopularnijih oblika komunikacije. Ipak, upozorava, da unatoč mogućim štetnim utjecajima blogovi imaju puno više pozitivnih strana, te da ih nikako ne bi djeci trebalo zabranjivati. »Djecu treba upozoravati o mogućim štetnim utjecajima i opasnostima. Tu važnu ulogu ima roditeljski odgoj i razgovor«, kaže. Isto tvrdi i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, koja je nedavno zatražila zabranu blogova u kojima se potiče anoreksija. »Roditelji trebaju biti u tijeku s onim što djeca rade, s kim se druže i kakve internetske stranice posjećuju. Na kraju krajeva to je i obveza roditelja. Nije dovoljno samo živjeti sa djecom, važno je s njima razgovarati. Može se dogoditi, ali je manja mogućnost da dijete kojem se roditelji na taj način posvećuju izbjeći kontroli«, kaže dječja pravobraniteljica Jelavić.