Sveučilišna knjižnica u Puli izgubila status pravne osobe

SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI Odjel humanističkih znanosti Knjižnica – Marija Petener-Lorenzin, voditeljica HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO ZAGREB n/r predsjednice Zdenke Sviben Poštovana Predsjednice, kada se čovjek nađe u nemiloj situaciji obično traži pomoć, ali kada se stručnjak u djelatnosti koju obavlja nađe u nemiloj situaciji traži dvostruku pomoć. Ja se Vama obraćam upravo s molbom za tu dvostruku, a ako možete i višestruku pomoć. Zašto to činim objasniti ću Vam u sljedećim recima. U Hrvatskoj se kao što svi znamo događaju krupne organizacijske promjene u znanosti i obrazovanju. Došlo je do formiranja novih sveučilišta. Naša Istarska županija, kako ne bi zaostala u razvoju, išla je isto tako u formiranje Pulskog sveučilišta. O tome nas nitko nije ništa pitao i možda nije ni trebao. Ali kad se ušlo u novu organizaciju knjižnične djelatnosti unutar Sveučilišta onda nas je netko trebao zapitati za mišljenje i sudjelovanje u tome. Ja sam za gubljenje pravnog statusa Sveučilišne knjižnice u Puli saznala iz nekakvih privatnih razgovora nakon čega sam se i osobno uvjerila u to. Da je g. Bruno Dobrić, ravnatelj te institucije, koji to više nije, trebao učiniti sve da to spriječi (kao što je to učinila ravnateljica Sveučilišne knjižnice u Rijeci) to je sigurno, ali on nije učinio ništa. Pustio je da ga «voda nosi» pa čak i na poziv tajnice Sveučilišne, odgovorio je da ni on nije upoznat s tim. Pogrešan čovjek na mjestu ravnatelja! No sada o tome govoriti nema smisla. Ono što mene u ovom kriznom trenutku zanima je da li se to smjelo dogoditi bez obzira na postojeći Zakon o knjižnicama? Da li se postojeća organizacija knjižnica može tako lomiti, bez poštivanja Zakona? Što bi naše Vijeće za knjižnice Hrvatske trebalo odgovoriti na to pitanje? Tko u ovom času štiti naše visokoškolske knjižnice? Što možemo očekivati da se dogodi s nama? Postoji li stav jedinstven za Hrvatsku ili ga hitno moramo donijeti? Najgore rješenje koje bismo htjeli ćuti je da je to tendencija, da je sve prepušteno sveučilištima. Kao dugogodišnji djelatnik u knjižničnoj djelatnosti (više od 30 godina) snažno sam se oduprla «tendenciji» ne dozvoljavajući da se naša struka gazi na ovaj način. Rektoru, g. prof. dr. Dujaniću poslala sam pismo u kojem ga upozoravam da se pri bilo kojoj organizaciji knjižnične djelatnosti moraju poštivati odredbe Zakona o knjižnicama. Danas, upravo zbog te moje inicijative Rektor je zadužio glavnog tajnika da porazgovara s nama (voditeljima fakultetskih knjižnica) prije sistematizacije tih knjižnica unutar novog statuta. Za sada imamo privremeni statut. Ali osobno mislim da su oni već to zacrtali a nastojati će nas uvjeriti kako samo tako može biti. U privremenom statutu nema ni spomena o fakultetskim knjižnicama, a Sveučilišna je stavljena u zasebni red sa «zajedničkim službama». O promjeni pravnog statusa Sveučilišne knjižnice u Puli nije obaviještena ni Županija ni Grad Pula. Mi kulturni i ini djelatnici Pule i Istre razmišljamo o potpisivanju peticije. Moram upozoriti da se radi o instituciji koja je uvijek slovila kao druga po veličini knjižnica Hrvatske, koja je do prije desetak godina bila primjer knjižnicama Hrvatske. To je institucija koja sa Arheološkim muzejom Istre predstavlja kulturnu povijest Istre sa izuzetno vrijednom zavičajnom zbirkom i koja je još danas financirana sa triju strana: Grada, Županije i Sveučilišta. Nadam se da ćete ovo moje pismo proslijediti svima koji će moći reći nešto u zaštitu ove institucije kako se ne bi dogodilo da ostanemo sami u ovom za nas vrlo teškom trenutku. I na kraju ako se pitate zašto ja to činim odgovaram Vam odmah: zato što sam u toj instituciji ostavila svoju mladost, svojih 20 godina rada, zato što sam tu instituciju u tih 20 god. predstavljala u Gradu i Županiji, zato što sam srcem vezana za nju i ne mogu dozvoliti da se ona tako ponizi, obezvrijedi, kao ni moja djelatnost, knjižničarstvo, u koji sam uložila čitav svoj radni vijek. Voditeljica Knjižnice viši knjižničar Marija Petener-Lorenzin, prof.