Snažno povećanje prometa u Jadranu zadnjih godina rezultiralo je poraznim činjenicama za ovo more zbog opasnosti od unosa stranih mikroorganizama i generalnog onečišćenja mora do kojeg dolazi uslijed izbacivanja balastnih voda s tankera

Stoga je Hrvatska zabranila izmjenu balastnih voda u našem dijelu Jadrana, usvojivši Pravilnik o upravljanju i nadzoru vodenog balasta koji je nadogradnja i na operativni sustav AIS, putem kojeg se kontrolira ulazak, brzina, kurs i luka pristajanja nekog tankera, a samim time mogu se kontrolirati i nedozvoljene izmjene balastnih voda u našem dijelu Jadrana. Podaci koje navodi državni tajnik za more Branko Bačić govore da godišnje u Jadran uplovi 5000 tankera koji izmanipuliraju oko 70 milijuna tona nafte. Pritom se u Jadran iskrca oko 9,5 milijuna tona balasta od čega 2,5 milijuna tona tankeri izbacuju u hrvatskom dijelu Jadrana. Opasnosti od iskrcavanja balastnih voda iz trupa tankera prije svega svode se, preko zagađenja mora, i na unos stranih mikroorganizama koji ne pripadaju moru u koje se iskrcavaju već morima drugih podneblja, u kojima su balastne vode ukrcane. Cvjetanje mora Unos stranih mikroorganizama u novo okruženje uzrokuje promjene u flori i fauni mora, uglavnom nepoželjne, koje rezultiraju devastacijom morskog živog svijeta, uništavanjem autohotonih organizama i podmorskog svijeta, kod nas utječući i na uništavnje ribljeg fonda. Jadran je jedno od najbogatijih mora po broju vrsta riba ali istovremeno je zastupljena mala populacija u vrsti. Jedna od vidljivih i poznatih posljedica je i tzv. cvjetanje mora ili pak razmnožavanje Caulerpe taxifolie, biljke koja je iz tropskih mora prenesena u Jadran gdje je zahvaljujući mutaciji preživjela i brzo se širi po morskom dnu stvarajući travnati tepih na pjeskovitom, muljevitom ili kamenitom dnu kakvo dominira Jadranskim morem. Uzrokuje prekid postojećeg hranidbenog lanca koje garantira čistoću Jadrana jer mnogi morski organizmi ugibaju uslijed promjene okoliša a s njima nestaju i promili kvalitete čistoće mora. Bačić naglašava da je oko 58 posto iskrcanih balastnih voda u Jadran porijeklom iz Mediterana no da bi se Jadran zaštitio od mikroorganizama koji nisu autohotoni u ovom staništu, nužno je bilo normirati ponašanje brodovlja na moru pa je donijet ovaj Pravilnik koji zabranjuje izmjenu balastnih voda u unutarnjim vodama RH, dakle lukama, potom u teritorijalnom moru ali i u ZERP-u.
Znači da na ovaj način Hrvatska već primjenjuje ekološku komponentu ZERP-a a odnosi se i na zemlje EU
, navodi Bačić. Odredbe Pravilnika primjenjuju se na sve trgovačke brodove bez obzira na zastavu pod kojom plove, dakle iz poštovanja ovih propisa nikako nisu izuzeti brodovi što plove pod zastavama pogodnosti. Norme pravilnika o kontroli izmjene balastnih voda neće se primjenjivati samo na brodove što plove po nacionalnim rutama, dakle brod na relaciji Rijeka - Split ne podliježe kontroli izmjena balastnih voda jer plovi unutar granica po sastavu mikroorganizama istog mora. Brodovi na koje se zabrana izmjena balasta primjenjuje dužni su napraviti izmjenu balastnih voda po međunarodnoj konvenciji najmanje na 200 nautičkih milja udaljenosti od kopna, i na točci od 200 metara dubine mora. Ukoliko je nemoguće izmijeniti balast na udaljenosti od 200 nautičkih milja (primjerice, obale Italije i Hrvatske što omeđuju Jadran nalaze se međusobno na manjoj udaljenosti od 200 Nm) moraju se riješiti balastnih voda najdalje na 50 Nm od kopna. Ali nikako ne smiju izmijeniti balast u našem dijelu mora- podcrtava Bačić. Dopušteno im je da mogu izmijeniti balast no pritom brodovi moraju imati plan upravljanja balastom. Pravo inspekcije Lučke kapetanije ovim su pravilnikom također dobile pravo inspekcija i uzorkovanja balasta pa ukoliko se u balastnim vodama broda pronađe nepoželjni mikroorganizam (postoji i lista popisa nepoželjnih mikroorganizama u Jadranu) tada taj brod ne smije iskrcati balastne vode, što onda znači da ne može ukrcati teret po koji uplovljava u Jadran. Na pitanje kako će Hrvatska efikasno kontrolirati poštuje li netko na otvorenom moru ove odredbe, odnosno iskrcava li balastne vode ipak u našem moru ili malo dalje, Bačić podsjeća da je od nedavno Hrvatska uvela AIS, sustav automatske identifikacije brodova. Preko AIS-a, kontrolori imaju uvid o svakom uplovljavanju većih brodova u Jadran; znaju o kakvoj je vrsti broda riječ, koji je njegov kurs, kakav teret prevozi, a poznata im je i brzina plovidbe kao i luka pristana. Te informacije kontrolori preko AIS-a mogu pratiti na ekranima u realnom vremenu. Ako bi neki od kapetana takvih tankera izmjenjivao balastne vode u našem dijelu mora, kontrolori bi kompjuterski primijetili smanjenje brzine na ruti plovidbe tog broda što ukazuje i na sumnju da je moguće riječ o izmjeni balastnih voda jer upravo tada brodovi moraju smanjiti brzinu.
Lučke kapetanije imaju pravo na inspekciju i ukoliko uhvate izmjenu balasta tada slijede oštre kazne,
tumači Bačić. Kazne su propisane Pomorskim zakonikom, ali najveća je ta što kapetani takvih tankera ne bi mogli ukrcati teret po koji su došli jer im se neće dozvoliti prethodno izbacivanje balasta a bespredmetna plovidba skupo košta brodovlasnika. Ovaj je Pravilnik donijelo Ministarstvo mora, uz suglasnot Ministarstva zaštite okoliša. Bačić naglašava kako se upravo radi na inicijativi proglašenja Jadrana posebno osjetljivim područjem čime bi se mjere koje je propisala država ovim pravilnikom primjenjivale i na ostali dio Jadrana.