Već više od godinu dana radim na filmu o povijesti društvenih pokreta u Hrvatskoj, u produkciji Fade ina i rado čitam H-alter. Obraćam vam se zbog netočnosti koje sam vidjela u članku Vlaste Jalušič objavljene u zadnjem broju (treći dio članka) o razvoju civilne scene. Naime, iz opsežnog istraživanja i razgovora s preko 50 sudionika i sudionica društvenih pokreta kod nas, od zelenih, feminističkih, ljudskopravaških inicijativa, nisam ni jednom čula da je Svarun nastao iz sekcije Žene i društvo. Žene i društvo su bile sociološka sekcija koja je debatirala o raznim problemima vezanima za položaj žena. No ona nije iznjedrila Svarun kao inicijativu (iako je Svarun neko vrijeme imao žensku komponentu, dok se ta komponenta nije odvojila zbog, prema mišljenju sudionica, nedovoljnom prostoru u Svarunu). Iz Svaruna se ženska komponenta odvaja i osniva Žensku grupu Trešnjevka koja je 1988, a ne 1998, inicirala SOS telefon, prvi u području Istočne i Jugoistočne Europe (jedna mi je aktivistca rekla da su nakon intervjua u ruskim medijima zaprimile preko tisuću pisama žena iz Rusije koje su pisale da njih njihovi partneri zlostavljaju i molile za pomoć).
Mislim da je tema razvoja civilnog društva u Hrvatskoj zanimljiva i drago mi je da se i sa akademske razine razmatraju mogućnosti i rezultati djelovanja društvenih pokreta, ali držim da podaci koji se obavljuju moraju biti u skladu sa činjenicama, jer pojednostavljivanje možda ne smeta mene, kao nekoga tko nije sudjelovao u stvaranju civilnog društva kod nas, ali bi moglo zasmetati svjedoke tih procesa i vremena.
(U originalnom tekstu Vlaste Jalušič navedeno je da ne Ženska grupa Trešnjevka osnovala SOS telefon 1988, a ne 1898. godine. U prijevodu se potkrala daktilografska greška koju smo ispravili nakon upozorenja Maritne Globočnik. Ispričavamo se zbog greške Vlasti Jalušič, čitateljicama i čitateljima - op.ur. )