Svake godine nestaje oko 13 milijuna hektara šuma

Svake godine nestaje oko 13 milijuna hektara pod šumama, što odgovara veličini Grčke ili Nikaragve, procjena je stručnjaka iz Sjedinjenih Američkih Država. Četvrtina šuma, nestalih unatrag 10.000 godina, uništena je u posljednjih 30 godina. Šume se sijeku zbog pojačane potrebe za drvenom građom i gorivom te za dobivanje površina za rudarenje i poljoprivredu. Na nestanak šuma utječu i klimatske promjene, poplave i odroni zemlje te veliko ispuštanje ugljičnog dioksida u atmosferu, što, opet, uzrokuju neumjerene ljudske djelatnosti i pomama za većim i još većim profitom. U svjetskim razmjerima prirodnih, netaknutih šuma preostalo je najviše u Latinskoj Americi, 35 posto, i u Sjevernoj Americi, 28 posto. U sjevernoj Aziji preostalo je 19 posto netaknutih šuma, u Africi svega osam posto, u južnoj Aziji i otocima Tihog oceana sedam posto i u Europi samo tri posto. U srednjoj Europi prirodne šume su posječene da bi se sadile gospodarski isplativije vrste, uglavnom smreka. No, to se odrazilo na opće korisne funkcije šume - sprečavanje erozije, zadržavanje vode, pročišćavanje zraka... Hrvatsku proteklih godina nisu zadesile tolike poplave kao Europu upravo zahvaljujući prirodnim šumama, kojih imamo 95 posto i koje zadržavaju vodu, kaže akademik Slavko Matić, predstojnik Akademije šumarskih znanosti. Zadnjih desetljeća Europa pokušava vratiti prirodne šume. Međutim, uslijed sve viših temperatura i smanjenja oborina suše se šume u Europi, pa tako i u Hrvatskoj. Šumsko drveće ne može se adaptirati na tako brze promjene vremena i klime, jer se evolucijom i selekcijom naviknulo na određeni režim koji je stoljećima vladao. Ne ulazeći u to koliko je fenomen globalnog zatopljenja kratkotrajan proces, trend ili oscilirajući ciklus, danas su evidentne promjene koje se unazad 100 godina, od kada se registriraju u šumarstvu i entomologiji, nisu zapažale, kaže dr. Boris Hrašovec sa Zavoda za zaštitu šuma i lovno gospodarstvo Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Povišenje temperature pogoduje i razvoju gotovo svih vrsta kukaca, pa tako i dominantnih šumskih kukaca - potkornjaka. Globalno zagrijavanje pridonosi povećanju postotka fiziološki oslabljenih stabala, čime se povećava i populacija potkornjaka, pa velike površine šuma nestaju. U šumama Like i Gorskog kotara zadnjih godina sve je više takvih stabala. Problem je to i Europe, ali i svijeta. Na južnim dijelovima Aljaske kompletna šuma smreke nestala pod najezdom potkornjaka. No, velika prednost Hrvatske su prirodne, mješovite šume, što znači da će veći dio šuma opstati pod najezde potkornjaka. Akademik Matić ističe da se u zadnjih desetak godina u Hrvatskoj zbog ljudskih djelatnosti smanjuju šumska zemljišta, što je u suprotnostima s Ustavom i Zakonom o šumama. U Hrvatskoj je oko 36 posto teritorija pod šumama. Suprotno Ustavu i tada važećem zakonu o šumama, napominje Matić, Sabor 1996. donosi izmjene i dopune Zakona o cestama, prema kojima se dozvoljava uzimanje šuma za gradnju cesta bez naknada za podizanje novih šum«. Isti stav počeo se primjenjivati i kod gradnje dalekovoda, naftovoda, plinovoda, vodovoda i drugih objekata u vlasništvu državnih poduzeća. Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika o uređivanju šuma iz 2003. otvorila se mogućnost ustanovljavanja služnosti u svrhu podizanja višegodišnjih nasada (vinograda, maslinika) na šumskom zemljištu. Te su odredbe bile također u suprotnosti s tada važećim zakonom o šumama. Hrvatska ima oko 270.000 hektara napuštenih vinograda i maslinika koje treba aktivirati, a ne sjeći šumu, kaže Matić, dodajući da sumnja da nije uvijek cilj podizanje vinograda i maslinika nego dobar put da se od tih površina napravi građevinsko zemljište. Šumsko zemljište se, naime, ne može prenamijeniti u građevinsko, a poljoprivredno može. Zaključci Vlade o mogućnosti eksploatacije mineralnih sirovina u šumama i na šumskom zemljištu iz 2002. također utječu na smanjivanje površina šuma. Kamen trebamo, ali treba odrediti tko će i s kojim sredstvima sanirati ogromne površine kamenoloma nakon završetka eksploatacije, ističe. U razdoblju od 1992. do 2001. u šumskim požarima godišnje je u prosjeku izgorjelo 17.622 hektara. Pošumljavanje tih površina uglavnom se ne provodi, pa je nužno zakonski regulirati sanaciju požarišta i provoditi ju, kaže Matić. Šume, dodaje, ugrožavaju i razni vodoprivredni i Inini zahvati, što utječe na snižavanje razine podzemnih voda, a rezultat je sušenje hrastovih šuma u Podravini i Slavoniji. Prijetnja šumama postaju i brojna golf igrališta predviđena u prostornim planovima županija. Pojedine uprave nacionalnih i parkova prirode te udruge za zaštitu prirode zamjeraju, pak, šumarima pretjeranu sječu šuma. U Hrvatskoj postoje još samo fragmenti nekadašnjih prašuma, kao šuma Prašnik pokraj Gradiške, zadnji ostatak nizinskih šuma hrasta lužnjaka, zatim Čorkova uvala u NP Plitvička jezera te Devčića tavani na Velebitu. Biolozi upozoravaju i da sve više pašnjaka i livada zarasta u šikare pa u šume, zbog odumiranja tradicionalnog stočarstva i poljoprivrede. A livade su među najbogatijim staništima što se tiče biljnih i životinjskih vrsta. Ako se želi očuvati raznolikost biljnih i životinjskih vrsta, ističu biolozi, treba sačuvati što više različitih staništa. Zbog što veće bioraznolikosti u šumama kojima se gospodari treba ostavljati određenu količinu starih i suhih stabala, jer u njima se gnijezde ptice, šišmiši, puhovi, to su staništa miševa, voluharica, raznih vrsta kukaca, napominju biolozi. U šumama radi prehrane ptica treba ostavljati i stabla divljih voćaka.