U devet mjeseci ove godine policija je zbog silovanja prijavila 82 osobe, a u čitavoj prošloj 76. Očekivano, grad s najviše zabilježenih silovanja je Zagreb, u kojem je u prvih osam mjeseci podnijeto 20 prijava za silovanje, što je povećanje od gotovo 300 posto u odnosu na osam mjeseci prošle godine. Koristeći se osmogodišnjim statistikama, policija je izračunala da se prosječno godišnje dogodi 78 silovanja, što znači da je u ovoj godini već oboren taj prosjek. Najveći broj ovih kaznenih djela zabilježen je 2003. kada je prijavljeno 119 silovanja, od kojih je 114 razriješeno. Policijski inspektori će čak kazati da je broj pokušaja silovanja i 'pravih' silovanja mnogo veći, jer veliki broj žrtava iz raznoraznih razloga ne prijavljuje silovatelje. Kazneno djelo silovanja jedno je od najtežih kojima se policija bavi, jer je žrtve najčešće ne žele razgovarati o strašnom iskustvu. Kako je u većini slučajeva žrtva silovanja žena, preporučljivo je da obavijesne razgovore s njima obavi policajka. 'Normalno da je poželjno da razgovore sa žrtvama obavlja policajka i to se nastoji uvijek tako odraditi. No, jasno je da ukoliko nema trenutno dostupne policajke, sa žrtvom priča policajac. Razgovor mora biti iscrpan, temeljit i često je vrlo mučan, kaže nam bivši višegodišnji djelatnik krvnih delikata zagrebačke policije. Odmah se obavlja i očevid, radi pribavljanja dokaza te se, primjerice, od žrtve uzima odjeća'. 'Policija nakon toga odvodi žrtvu na liječnički pregled, tijekom kojeg se ustanovljava ima li medicinskih dokaza o prisilnom spolnom snošaju. Tek tada se razgovora s osumnjičenikom.' 'Nekoliko puta je navodna žrtva lažno prijavila silovanje samo da bi drugom napakostila. To se mora prepoznati jer se može dogoditi da osoba bude neopravdano optužena i osuđena. Svakoj prijavi o silovanju pristupa se kao da se radi o najtežem slučaju, a u obavijesnim razgovorima nastoji se doći do najsitnijih detalja', priča za Glas Istre bivši djelatnik kriminalističke policije. Žrtve silovanja nisu samo žene – lani je silovano osam muškaraca (više od deset posto ukupnih silovanja!), a u prvih devet mjeseci ove godine žrtve silovanja bila su tri muškarca. Prije dvije godine muškarca je silovao bolničar. Naime, žrtva je pala u nesvijest, jer joj je bolničar intravenozno dao nepoznato sredstvo te je poslije počinio kazneno djelo izjednačeno sa silovanjem. Prema istraživanjima provedenim u Zapadnoj Europi i Americi, veliki broj silovatelja, više od dvije trećine, dolazi iz kruga obitelji, poznanika i prijatelja žrtve. Užasavajući je navod istraživača da je više od 80 posto silovanja planirano, ne događaju se u trenutku. Čak i među mlađom populacijom podaci su zastrašujući. Na slučajnom uzorku među srednjoškolcima istraživanja su pokazala da je gotovo šest posto učenika prisililo djevojku na seks. Ispitivanja koja su pravosudni organi proveli u američkim zatvorima među silovateljima dovela su do zanimljive spoznaje da je njima prvi selektivni parametar dužina kose. Naime, uvijek biraju žene s dužom kosom ili punđom, jer je lakše kontrolirati osobu vukući je za kosu. Ni odjeća nije nebitna, silovatelji preferiraju onu koju je lako skinuti. Ali, ono što ne vole su žene opremljene kišobranom ili nekom sličnom stvari kojom se može braniti. Službenici PU zagrebačke pamte slučaj maloljetnice kojoj su roditelji branili vezu sa starijim dečkom. Ona je jednom ipak prespavala kod njega te su imali 'sporazumni' seks. Kada se dan kasnije vratila kući, roditeljima je kazala da ju je dečko silovao. Policija je počela s obradom, a maloljetnica je priznala da je silovanje izmislila bojeći se roditelja.

