Studentska prava, a ne povlastice

Paralelno s nedaćama nastalim utjecajem financijske krize, život studenata u Hrvatskoj sve je više podvrgnut "tržišnim principima", bilo da je riječ o zapošljavanju preko studentskog servisa ili troškovima studiranja, koji sve intenzivnije ulaze u diskurs državne politike štednje. Usporedo s time, istraživanje "Eurostudent" pokazalo je kako semestralni troškovi života za studenta u Hrvatskoj prosječno iznose 12,939 kuna. "H-Alter" je o problemima s kojima se suočavaju studenti u Hrvatskoj razgovarao s Karlom Kraljem, studentom politologije i članom Upravnog odbora "Mreže mladih Hrvatske", krovnom organizacijom mladih koja okuplja 64 udruge.

U kojoj mjeri studenti uopće imaju svijest o vlastitim pravima?

Studentska populacija općenito nije pretjerano informirana o vlastitim pravima, ali je važno reći da se po tome nimalo ne ističe u Hrvatskoj. Prema svim relevantnim istraživanjima, građani u našoj zemlji općenito su neinformirani te im generalno nedostaje političke pismenosti. Što se tiče samih prava, najzanimljivija su ona socioekonomska, u javnosti poznatija kao "studentski standard". To su prava poput onog na djelomično ili potpuno pokriće troškova prijevoza, prehrane, smještaja i ostalih životnih troškova. Uz studentski standard vezani su i sustavi stipendiranja, a važan utjecaj na studentski standard ima i financiranje školarina kao temelja jednake dostupnosti visokog obrazovanja.

Ne samo da se u studente ne ulaže, već vrlo često služe i kao jeftina, potplaćena radna snaga putem studentskih ugovora

Koja su prava studenata najugroženija?

Upravo se socioekonomska prava već godinama dovode u pitanje te ih se iz prava sustavno pokušava preimenovati u povlastice. Kao i za niz drugih skupina, prava se nastoje ograničiti ili prilagoditi priči o mjerama štednje. To je postalo očito iz recentnih primjera kao što su uskraćivanje javno financiranog zdravstvenog osiguranja dijelu studenata i smanjenje pokrića troškova prehrane u menzama. Nažalost, osim zazivanjem mjera štednje, legitimiranje takvih postupaka najčešće se događa putem prikazivanja studenata kao besposličara, odnosno "vječnih studenata". U takvoj klimi i nije za očekivati da studenti imaju svijest o pravima koja im se krše ili umanjuju. Činjenica je da se općenito sve manje i manje razmišlja o studentskoj populaciji kao o potencijalu u koji je potrebno ulagati kako bi se jednog dana pretvorio u resurs. Ne samo da se u studente ne ulaže, već vrlo često služe i kao jeftina, potplaćena radna snaga putem studentskih ugovora.

Na kakve se probleme nailazi u pogledu takvog rada studenata?

Dio "studentskog standarda" obuhvaća i specifično posredovanje u zapošljavanju studenata. U zapošljavanju posreduju takozvani studentski servisi, koji su dio veleučilišnih i sveučilišnih studentskih centara. "Studentski ugovori" predstavljaju vrlo važan mehanizam koji je osmišljen kako bi se studentima pomoglo u zaradi džeparca i pokrivanju troškova studija. Procedura sklapanja takvog ugovora relativno je jednostavna, a sam je ugovor vrlo atraktivan za poslodavce. Na studentsku neto satnicu poslodavac plaća tek 17,5% posto posebnih doprinosa.

Nažalost, u svemu postoji niz problema. Problem na koji se najlakše može utjecati, a ne utječe se, je transparentnost ponuda za posao. Oglasi za studentski posao uglavnom nisu suviše određeni. Uglavnom se radi o nekoliko rečenica, vrlo nejasnim uvjetima rada i minimumom očekivanja koja poslodavac ima. Često nije temeljno jasno koji je uopće opis posla u pitanju.

Koje trendove se može primijetiti u studentskom radu?

Sve češće se u oglasima pojavljuju zahtjevi za visokokvalificiranim radnicima i radnicama. Na taj se način stvara nelojalna konkurencija visokoobrazovanim nezaposlenim osobama. Nije rijetkost naići na oglase u kojima poslodavac traži prevoditelja ili predavača stranih jezika za studentski rad.

Sve češće se u oglasima pojavljuju zahtjevi za visokokvalificiranim radnicima i radnicama. Na taj se način stvara nelojalna konkurencija visokoobrazovanim nezaposlenim osobama. Nije rijetkost naići na oglase u kojima poslodavac traži prevoditelja ili predavača stranih jezika za studentski rad

Ova komplicirana situacija teško će se riješiti zbog toga što svima odgovara status quo. S jedne strane, studentski ugovori studentskim centrima predstavljaju vrlo siguran izvor prihoda. S druge strane, poslodavcima odgovara jeftina radna snaga te su oni definitivno najveći profiteri odsustva regulacije u području studentskog rada. Studentima je vrlo teško ili gotovo nemoguće utjerati dugovanja od svojih poslodavaca. S treće pak strane studenti čiji roditelji nemaju mogućnosti uzdržavati ih tijekom studija, osjećaju i zadovoljstvo kakvom takvom zaradom te nemaju svijest o svojim radničkim pravima.

Bave li se tijela poput Studentskog zbora pitanjima takvog izrabljivanja studenata?

Ne prema mojim saznanjima. Fakultetski i sveučilišni studentski zborovi u Hrvatskoj zamišljeni su kao predstavnička tijela studenata i studentica, koja služe kako bi studenti sudjelovali u donošenju važnih odluka koje mogu utjecati na studente. Nažalost, ovaj koncept je u Hrvatskoj slabo zaživio te se može osjetiti manjak kapaciteta i znanja potrebnih za njegovo funkcioniranje - kako kod samih studentskih zborova, tako i unutar fakultetskih i sveučilišnih uprava.

Da koncept nije zaživio moglo se vidjeti na posljednjim izborima za studentski zbor, koji su kao i svaki dosad vrvjeli nepravilnostima. To je najčešće uzrokovano uzastopnim pokušajima nekih grupacija da zauzmu monopol nad studentskim zborom. Razlog vidim u tome što moć studentskog zbora nije nezanemariva. Samo zagrebački studentski zbor je u 2013. godini odlučivao o dodjeli 1,15 milijuna kuna za studentske programe.

Kako ocjenjujete stručno osposobljavanje kroz mjeru 1600 kuna?

Foto: J.S.

Tzv. "Mrsićevo volontiranje" dobra je ideja koju se može provesti samo uz postavljanje realnih ciljeva i precizno planiranje. Svima je očito kako iznos mjesečne naknade od 1600 kuna nije ni približno dovoljan za pokriće temeljnih životnih troškova. To je satnica od svega 10 kuna po satu te na neki način ruši cijenu rada na tržištu. Javnost je već nekoliko puta čula najave o podizanju naknade za stručno osposobljavanje, no to se još nije dogodilo. Uz problem same naknade, čini se kako je mjera najmanje dostupna upravo u područjima s najvećom nezaposlenošću, izvan velikih gradova i njihove okolice.

Jedan od osnovnih problema mjere je i činjenica da se prema dostupnim podacima oko 60% korisnika stručno osposobljava u javnom sektoru, gdje trenutačno postoji vrlo stroga zabrana zapošljavanja. Lako je za pretpostaviti kakva je u tom sektoru perspektiva osoba koje godinu dana vremena ulože u stručno osposobljavanje.

Što je potrebno učiniti radi poboljšanja ove mjere?

Smatramo kako se određeni potencijal za rješavanje problema nezaposlenosti mladih nalazi u Garanciji za mlade. To je paket mjera kojim se nastoji potaknuti zapošljavanje mladih kojem, uz ostale, pripada i spomenuta mjera stručnog osposobljavanja za rad. Kod stručnog osposobljavanja, potrebno je proširiti opseg te mjere te je usmjeriti prema privatnom sektoru uz dodatno uređenje kroz socijalni dijalog. Potrebno je dobro povezati mjeru stručnog osposobljavanja s mjerama subvencioniranja zapošljavanja kako bi one tvorile smisleni tijek. Naravno, potrebno je povećati trenutačni iznos naknade, koji nije ni približno dovoljan za pokriće osnovnih životnih troškova. Treba naglasiti kako je naivno očekivati da će Garancijom biti riješen problem nezaposlenosti mladih. Ona ne može poslužiti kao zamjena za temeljito restrukturiranje obrazovnog sustava i tržišta rada. To je problem s kojim se Hrvatska nije znala nositi ni prije krize, a sada se on samo bolje manifestira.

Mreža mladih Hrvatske aktivno sudjeluje u radu Savjeta za izradu plana implementacije Garancije za mlade. Savjet je do kraja 2013. pripremio ranu verziju Implementacijskog plana koji je poslan u Bruxelles Europskoj komisiji, a sad se dorađuje prema komentarima i EK, ali i članova Savjeta. Smatramo da se kvalitetno pripremljenom i provedenom Garancijom za mlade u danim okolnostima može djelomično doprinijeti rješavanju problema nezaposlenosti mladih te ublažavanju efekata postojeće krize.

Besplatno obrazovanje civilizacijsko je pitanje i standard koji je Hrvatska imala. Kako ocjenjujete stanje danas?

Besplatno obrazovanje u vidu javno financiranih školarina danas je u nešto boljem položaju zahvaljujući efektu ne tako davnih studentskih blokada. No, priča tu ne završava jer dostupno visoko obrazovanje nikad nije postavljeno na razinu neupitnog političkog prioriteta ove ili bilo koje druge vlasti. Tako trenutačno važeća odluka o pokriću troškova studija, koju je po dolasku na vlast donio ministar Jovanović, istječe s krajem sljedeće akademske godine, odnosno 2015. godine. Trenutak donošenja nove odluke bit će prijeloman, a njegov ishod nije teško pretpostaviti s obzirom na jasno uspostavljen diskurs štednje. Osim samih školarina, ozbiljno opterećenje, zapravo veći dio ukupnog financijskog opterećenja, predstavljaju troškovi života. Istraživanje Eurostudent, provedeno u 2010. godini, pokazalo je kako semestralni troškovi života za studenta u Hrvatskoj prosječno iznose 12 939 kuna. Čini se da donositelji odluka toga ponekad nisu svjesni.