"Gdje su mi djeca, gdje su mi djeca!??!?!", odjekivalo je jutros u tisućama splitskih domova. Žene i muškarci obliveni znojem uspravljali su se u krevetima diljem Carskog grada mahnito tražeći svoje potomke. Očaj je eskalirao kada shvatiše da djeca nisu u vrtiću ili slučajno zaboravljena u supermarketu, već da ih jednostavno - nema.
"Nisam se razmnožio/la", bubnjalo je po možđanima naših sugrađana, a zovu novi snijeg! U početku idilični i naizgled bezazleni bijeli pokrivač sijao je paniku i užas. Dojučerašnje bezbrižno grudanje u dvorištu ustupilo je mjesto osjećaju bezizlaznosti i posvemašnje ugroženosti. Snjegovići su danas samo gorki podsjetnik na uzalud potrošeno vrijeme, vrijeme koje se moglo provesti odgajajući vlastite generacije čistača snijega.
Naime, preksinoć je šefica splitskog Gradskog vijeća i saborska zastupnica ponudila dosad najmoćniji argument u korist prokreacije - snijeg u Splitu. Potpuno besplatno, u trećem Dnevniku, mogli smo poslušati jednostavan savjet i rješenje svih problema nastalih zbog neodržavanih prometnica, nedostatka ralica, soli, pijeska, lopata i sličnih potrepština, a to su djeca.
Vrijeme je da se zapitaju svi koji još nisu razmišljali o potomstvu hoće li im ta kratkovidnost doći glave kada im za pedeset godina ne bude nikoga tko će donit spizu i počistit led oko portuna. Osjećam da i moja oholost već popušta pod nanosima snijega. Naime, nisam počela razmišljati o djeci jer sam, prevrćući se po krevetu, okrznula čovjeka čije oči priželjkujem vidjeti na licu vrlog novog bića, ili jer mi biološki sat otkucava i jajašaca je svaki mjesec sve manje, ni zbog implicitnog pritiska pitanja "šta ti misliš" za nedjeljnim ručkom ni konvoja mama s kolicima na Rivi ranije istog dana. Poželjela sam ih nakon preksinoćnjeg Dnevnika.
Odlučeno je - moja djeca će se školovati za traumatologe tako da mi, ako padnem i polomim se, a hitna ne bude mogla pristupiti i odvesti me u bolnicu bez slobodnih kreveta, noga krivo ne zaraste.
Od danas će ljudi s razlogom više pristupati problematici reprodukcije, a izazova ne manjka. Obzirom da uvjeti na cesti ne dozvoljavaju kretanje pa je pristup modernim sijelima, okupljalištima mladih, biološki gledano, gene-poolovima onemogućen, oni bez raspoloživog partnera drugu će polovicu DNK budućeg čeda morati potražiti u susjedstvu. Jedna od logičnih lokacija je obližnja samoposluga, gdje duhovite primjedbe o opustošenom frižideru te kurtoazni razgovori u redu za blagajnu mogu otopiti mnoga srca i prokrčiti put ka višem cilju.
Poštujući preporuke struke (da se ne izlazi) i predsjednice Gradskog vijeća (da gradimo dobrosusjedske odnose) nameće se rješenje - potražiti partnera unutar topline svoje zgrade gdje su rizici od pogibelji minimalni
Ipak, poštujući preporuke struke (da se ne izlazi) i predsjednice Gradskog vijeća (da gradimo dobrosusjedske odnose) nameće se rješenje - potražiti partnera unutar topline svoje zgrade gdje su rizici od pogibelji minimalni. Stanari nebodera će profitirati, a ovi u obiteljskim kućama će morati pričekati zatopljenje.
Netko bi trebao upozoriti evolucijske biologe da, uz dokazane sile evolucije ima još jedna - snig u Splitu. Naime, uz dovoljan T (vrijeme) koji će sustanare okrenuti jedne drugima, iz nevremena u nevrijeme, iz generacije u generaciju, može doći do izdvajanja podvrste, fenomena pod nazivom alopatrijska specijacija. Slično se davno dogodilo s parom gušterica, koje su zapele na komadiću zemlje koji će se kasnije morem odvojiti od ostatka kopna i postati otok. Nevenka nam je, možda nehotice, prokrijumčarila važnu lekciju iz evolucije.
Izreku "svijet je globalno selo" u ovom izvanrednom slučaju možemo modificirati na način da izbacimo "globalno", a riječ svijet zamijenimo riječju Split.
Eto, što nas je sve Neve naučila. A na talijanskom neve znači snijeg. Još uvijek vjerujete u slučajnost?
pranger_neve.jpg
