Što nakon Kyoto protokola?

Izrazito kišno ljeto u Engleskoj i središnjoj Europi rezultiralo je velikim poplavama. Istodobno, na jugoistoku Europe bilo je paklenski vruće i sušno, što je naposljetku pogodovalo širenju katastrofolnih požara u Grčkoj, najsmrtonosnijih u svijetu posljednjih 150 godina. Ni ostatak planeta nije ovoga ljeta bio lišen klimatskih ekstrema; snažni vjetrovi praćeni olujama u nekim krajevima i ekstremne vrućine i suše u drugim područjima. To je samo jedna od potvrda da se klima na Zemlji mijenja. Jedna od posljedica globalnog zagrijavanja jest porast učestalosti i intenziteta ekstremnih vremenskih događaja. Dok se tako diljem svijeta broje žrtve klimatskih hirova, u Beču su se pod okriljem UN-a sastali predstavnici 150 zemalja da bi razmotrili provođenje Kyoto protokola. Također, očekuje se da će razgovori u Beču poslužiti i kao neka vrata pripremanja terena za novu rundu pregovora u kojima bi trebalo odlučiti o nasljedniku Kyoto protokola koji istječe 2012. godine. Prema Kyotu, koji je na snagu stupio 16. veljače 2005. godine, industrijski razvijene zemlje trebale bi do 2012. godine smanjiti emisiju stakleničkih plinova za oko pet posto u odnosu na 1990. godinu. No provođenje Protokola znatno je oslabljeno jer je SAD još 2001. odbio ratificirati taj sporazum. Uostalom, mnogi smatraju da je Kyoto protokol skup, ali preslab mehanizam da bi zaustavio globalno zagrijavanje. Istodobno, znanstvenici neumoljivo upozoravaju da emisije stakleničkih plinova, prvenstveno ugljičnog dioksida, i dalje rastu umjesto da se stabiliziraju ili počnu smanjivati. Stoga globalno zagrijavanje na kratkoročnoj razini na skali od nekoliko desetljeća više nije moguće zaustaviti. Znanstvenici upozoravaju da čak i kad bismo stabilizirali razinu stakleničkih plinova na onoj iz 2000. godine, temperatura bi nastavila rasti brzinom od 0,1 Celzijev stupanj po desetljeću. To znači da će u idućih 50 godina narasti barem za 0,5 Celzijevih stupnjeva. Usporedbe radi, globalna je temperatura u posljednjih stotinjak godina narasla za oko jedan Celzijev stupanj, što se u posljednjih 15-ak godina počelo manifestirati promjenama klime. No nastavi li razina ugljičnog dioksida u atmosferi rasti kao dosad, temperatura bi mogla narasti za više od pet Celzijevih stupnjeva, što bi se moglo smatrati katastrofičnim scenarijem. Ipak, čovječanstvo može djelovati, a donoseći pravilne odluke danas, može se utjecati na život generacija u budućnosti. Stoga znanstvenici, ali i vlade niza zemalja upozoravaju na potrebu još snažnijeg zauzdavanja stakleničkog dima. Tako je Europska komisija početkom ove godine pozvala da se donese međunarodni sporazum kojim će se emisija stakleničkih plinova do 2020. smanjiti za 30 posto. Naravno, nužno je da nasljednika Kyoto protokola prihvati SAD, ali i novi gospodarski divovi Kina i Indija. Uostalom, mnogoljudna Kina je 2006. godine pretekla SAD i postala najvećio svjetski emiter ugljičnog dioksida.