Sukobi oko koncepcije novog postava Muzeja Jasenovac dostigli su vrhunac na nedavnom predstavljanju baze podataka kada je skup prekinut odlaskom Milorada Pupovca, Slavka i Ive Goldsteina te Julije Ko.
Ivo Goldstein, kao glavni recenzent, više od godinu dana nije konzultiran niti mu je odgovoreno na njegovu recenziju, a nedavno mu je iz Muzeja postavljen i superrecenzent.
- Moju kritiku ravnateljica Jovičić nazvala je zlonamjernom, ali mislim da se moja recenzija mora razmatrati po tome je li argumentirana ili nije. Autori postava su pod utjecajem modernih muzejskih postava poput onih u Washingtonu i jeruzalemskom Yad Vashemu, što samo po sebi nije loše. Ali hrvatska javnost nije izraelska ili američka koje su prema nacifašističkim zločinima jasno senzibilizirane. Kod nas je riječ o 60-godišnjoj povijesti manipulacija, preuveličavanja i umanjivanja onoga što se u Jasenovcu događalo. I zato prezentacija Jasenovca hrvatskoj javnosti mora ipak biti značajno drugačija.
Ima li u svemu bilo kakve političke ili čak nacionalne pozadine?
- Ne, to nije dominatno i svakako ne dolazi iz ministarstva kulture i hrvatske vlade. Najviši hrvatski dužnosnici na pravi su se način i više puta odredili prema Jasenovcu. Ovdje se radi o sukobu koncepcija, vjerojatno nesnalaženju i dijelom neznanju. Kada je to izašlo na vidjelo, počela se izbjegavati komunikacija sa zainteresiranima, korektna procedura i diskusija o drugačijim mišljenjima od onih koja imaju autori stalnog postava.
Na primjer, ravnateljica Jovičić do danas nije kontaktirala g. Džamonju da bi mu objasnila zašto je maknut i što će se dogoditi s njegovim spomenikom.
Jasenovac opet postaje mjestom manipulacija i politikantstva?
Kod stalnog postava treba imati na umu da je Jasenovac osim mjesta zločina i mjesto kojim se nažalost manipulira u političke svrhe
- Kod stalnog postava treba vagati svaku riječ, svaki podatak i stalno imati na umu da je Jasenovac, osim mjesto zločina, bio a i sada jest, nažalost, mjesto s kojim se manipulira u političke svrhe. Dobro bi bilo da se počne raditi na posve drukčiji način, jer se ovakvim vođenjem Spomen-područja došlo u slijepu ulicu, a to znači da ni rezultat neće biti dobar, a mogao bi rezultirati samo novim sukobima.
Problem je i to što se od Jasenovca želi napraviti samo muzej holokausta.
- Jasenovac može biti muzej holokausta, ako se pod tim terminom podrazumijeva ne samo zločin nad Židovima nego i nad svima drugima. Jer, u Jasenovcu su od 80 do 100 tisuća stradalih više od polovice bili Srbi, a otprilike svaki peti Židov. Usporedo sa suradnjom koju je uspješno razvila s nekim izraelskim i američkim institucijama, Nataša Jovičić trebala je razviti suradnju i s institucijama u Beogradu i BiH te srpskim udrugama u Hrvatskoj, a ne ih mimoilaziti.
Je li to možda preskočeno zato jer u Beogradu još inzistiraju na brojci od 700 tisuća ubijenih, a i inače je u Hrvatskoj nepopularno govoriti o stradavanju Srba u NDH.
- Slažem se da je teško razgovarati s ljudima koji ‘nepokolebljivo’ stoje na brojci od 700 tisuća stradalih i koji očigledno kipte mržnjom. Ali u Beogradu ima mnogo ljudi, a pogotovo među Srbima u Hrvatskoj, koji shvaćaju da se radi o pretjerivanjima i manipulacijama. S njima se da razgovarati, njih treba podržati upravo zbog onih koji stalno manipuliraju brojkama i koriste Jasenovac u antihrvatskom kontekstu. Ako Nataši Jovičić smeta Milorad Pupovac sa svojim umjerenjačkim i realističnim stavovima, onda će sutra Hrvatska za vratom nužno imati ekstremiste koji će tvrditi da se Hrvatska vraća u revizionizam devedesetih.
Zašto se u izradi novog postava ignorira upravo tih pet najzainteresiranijih skupina - Židovi, Srbi, Romi, Hrvati antifašisti te bivši logoraši, tj. primjedbe predstavnika Židova da se ne smije prenaglašavati stradavanje Židova u odnosu na ostale.
- Nataša Jovičić sebi je zacrtala ono što želi ostvariti, od toga ne želi odustati i naravno da joj smeta svaka primjedba, ma koliko dobronamjerna bila, a mandat joj uskoro istječe. No, Jasenovac nije njezina ili bilo čija privatna stvar. Tu je riječ o sjećanju na jasenovačke žrtve i o Hrvatskoj u cjelini.