Onima koji svakoga mjeseca plaćaju račune to može djelovati poput znanstvene fantastike. Ali solarni, termalni i fotonaponski kolektori davat će struju, a sezonski spremnici topline zimi će grijati naselje viškovima prikupljenim tijekom ljeta. Toplinom bi se oni punili i iz utrobe zemlje, iz sustava za pročišćavanje otpadnih voda, i iz uhvaćene topline otpadne vode. Na toj tehnologiji temeljit će se energetska samodovoljnost bivše vojarne na Borongaju. Da se toplina ne bi rasipala, sve nove fakultetske zgrade u kampusu gradit će se od cigle koja toplinski izolira pet puta bolje od obične. Zidovi i podovi bit će izolirani vakuumskim oblogama, s troslojnim prozorima. Na krovovima izolator će biti zelenilo. Zahvaljujući takvoj gradnji, izračunali smo, ukupno bi se u kampusu trošilo samo 30 kilovata po četvornome metru, osam puta manje od uobičajene potrošnje , objašnjava Antun Glasnović, dekan Fakulteta kemijskog inženjerstva. Plaća za 300 docenata On je s kolegom Zvonimirom Glasnovićem i potaknuo projekt znanstvenoga grada. Kad se na Borongaj preseli osam fakulteta i kad bude sagrađen studentski dom sa 5000 kreveta, Sveučilište će samo na energiji godišnje uštedjeti 30 milijuna kuna, a uloženo u gradnju vratit će se za 5-10 godina. Samo godišnje uštede na energiji bit će poput plaća za 300 docenata. Gradnja će biti skuplja najviše 20 posto, ali će za desetak godina dobitak pritjecati s više strana: u kampusu na Borongaju Sveučilište namjerava sagraditi istraživačko-razvojni centar, tehnološki park o održivoj i energetski učinkovitoj gradnji. To će biti mjesto na kojem ćemo domaćim gospodarstvenicima približiti što znamo i umijemo te ćemo tako i naplatiti naša dostignuća, kaže Glasnović. Jedino im HEP toplinarstvo i Elektra neće imati što naplatiti.
Borongajski štedljivo Znanstveni grad na Borongaju izrađen je po uzoru na ETH, ugledno švicarsko sveučilište koje je uzor sveučilištima Harvard i Yale jer su i tamo shvatili da previše troše. Sva tri imaju približno jednak broj studenata i osoblja te podjednak prostor, ali se računi razlikuju: Harvard je samo za struju trošio 25 milijuna dolara, a Yale 22,2 milijuna dolara godišnje. Švicarski ETH pak za struju plaća samo pet milijuna dolara. Novogradnje u Borongaju, računaju, neće ništa. Prilika za gospodarstvenike Gradnja objekata po načelima održiva razvoja svjetski je trend, a u Hrvatsku tek ulazi s teškoćama i na mala vrata. Čudnovato je što se već danas nigdje u zemlji ne može kupiti energetski učinkovita štedljiva građa nego se mora uvoziti iz zemalja Europske unije. Upravo na tom području dobru priliku imaju hrvatski gospodarstvenici, jer, prema riječima Zvonimira Glasnovića, znanje imamo, potreban je još samo kapital za pokretanje proizvodnje.
