Kada rijeka razvije jedan ili više alternativnih kanala, tada se jedan kanal naziva glavnim te se koristi kao navigacijski put, dok se ostali kanali nazivaju ustajalim vodama te su plići i najčešće u stagnaciji. Pojam ustajalosti se u ovom slučaju primjenjuje na ona fizička i društvena polja koja su izolirana-sustavno zanemarivana u svom kulturnom i ekonomskom razvoju; u procesu pomicanja s periferije na marginu. Iako su to mjesta stagnacije, ona posjeduju daleko veći diverzitet i bogatstvo života nego što je to slučaj kod glavnog toka, odnosno struje.
Izmještanjem ovih prirodnih formi unutar galerijskog prostora, Stagnacija alegorijski dočarava spregu ustajalosti/zapostavljenosti te bogatstva/raznovrsnosti, kao i međusobnu nepovezanost pojedinih formacija. Ta nepovezanost te težnja ka centru, kao i sam odnos centra naspram margine, čini ih nemoćnima za stvarnu promjenu, bez obzira na potencijal koji pojedinačno nose.
Iako rad nastaje promišljanjem odnosa centra i margine, koji se može izmještati do krajnjih pozicija piramide, on u svojoj prvoj instanci teži ka simboličkom transponiranju međuodnosa dominantne struje i nezavisne kulturne scene.
Rad Stagnacija Ive Cepanec Masters realiziran je u okviru projekta Natječaj za produkciju novoga rada i sudjelovanje u programu Galerije Miroslav Kraljević održanog 2013. godine. Cilj projekta je poticanje umjetničkog istraživanja i pružanje podrške mladim umjetnicama i umjetnicima.
Više o događaju.