Hoće li Hrvatska, poput nekih razvijenih zemalja Europe, krenuti u kudikamo veće iskorištavanje obnovljivih izvora, pitanje je na koje se zasad samo naslućuje odgovor. Ako su u pitanju vjetroelektrane, onda se čini da smo na pravom putu, no mnogo manje optimizma vlada kada je riječ o korištenju ostalih obnovljivih izvora, sunca, mora, biogoriva...
No, jedno je sigurno: ako nismo i sami sposobni krenuti u veće korištenje tih izvora energije, koji doduše ni u razvijenim zemljama danas ne čine osobite udjele u ukupnom korištenju energije, na to će nas prisiliti ulazak u Europsku uniju koja već danas ima vrlo visoke energetske standarde kad je riječ o obnovljivim izvorima.
Vjetroparkovi su trenutačno in u svim hrvatskim planovima energetskog razvitka, i to posebice privatnih ulagača. Već se godinama ekipe stručnjaka iz raznih europskih kompanija gotovo sudaraju na područjima uz more tražeći pogodne lokacije za buduću gradnju vjetroparkova. Čak ni novac nije problem.
Najavljuju se ulaganja od stotinjak milijuna eura po samo jednoj lokaciji i vjerojatno će najnesretniji biti oni koji ispadnu iz igre. Zasad imamo samo dva vjetroparka, na Pagu i pokraj Šibenika, relativno simbolične snage, ali su i te kako poticajni za sve ostale jer je otkup struje već dogovoren, znaju se brojke poticaja i može se mirno raditi.
Po nekima, u iduće tri godine u obnovljive izvore u Hrvatskoj trebalo bi uložiti oko 500 milijuna eura, od čega najviše u vjetroelektrane! Na žalost, dok su vjetroelektrane bez sumnje uhvatile dobar vjetar u leđa, s ostalim obnovljivim izvorima situacija i nije tako dobra. Sunčevi kolektori na jadranskoj obali mogu se izmjeriti na prste, pa je čak i jedina energetska kuća u Hrvatskoj koja se koristi Sunčevom energijom za grijanje i toplu vodu smještena gotovo u središtu Zagreba.
Procjene stručnjaka doduše govore da je u Hrvatskoj dosad ugrađeno oko 15 tisuća četvornih metara kolektora s pedesetak kilovata, što je sasvim sigurno premalo za optimizam. S druge strane, procjene govore da bi se, kad bi se, primjerice, samo tri posto hrvatskog područja pokrilo Sunčevim panelima, dobilo osam puta više energije nego što je današnja ukupna energetska potrošnja.
Na tom području nedostaje gotovo sve, od zakonskih propisa do poticaja i novca za potrebna ulaganja. Svi su ostali izvori, na žalost, tek simbolični.