Šokantna odluka Sabora!

Hrvatski je Sabor dodijelio nekakvoj udruzi iz Klagenfurta pod imenom 'Počasni bleiburški vod' (!?), pola milijuna kuna za potrebe obilježavanja komemoracije na bleiburškom polju. Željeli bismo postaviti nekoliko pitanja i odgovore predočiti hrvatskoj javnosti; Jesu li građani RH ikada upitani žele li svojim poreznim izdavanjima financirati počasne bleiburške vodove i reminscencije na ustaštvo, bez kojih komemoracije na Bleiburškom polju ionako ne prolaze? Što je sve bilo moguće ili potrebno financirati tolikim iznosom, a da se tiče svakodnevnice i normalnog funkcioniranja života u zemlji? Kakvu točno poruku Hrvatski Sabor želi prenijeti dodjelom tolikog iznosa 'Počasnom bleiburškom vodu'? Kao da nije dovoljna upornost određenih krugova u stvaranju i rasplamsavanjau bleiburškog mita, već sad na tu stranu staje i službena hrvatska politika ovakvom odlukom - a s 'objašnjenjem' da su oni tražili donaciju, pa su je i dobili!? Nekoliko dana prije spomena na proboj logoraša iz ustaškog koncentracijskog logora smrti Jasenovac ovaj je potez Hrvatskog Sabora posve šokantan i neprimjeren, s obzirom na ustavne odrednice ove zemlje i minimum civilizacijskih uzusa ponašanja. Zbog dugogodišnjih pokušaja revizije povijesti, možda je donekle razumljivo da sve do današnjeg vremena komemoracije žrtvama Križnog puta ne prolaze bez apsolutno neshvatljive tolerancije na ustašonostalgiju i od strane hrvatskih vlasti, no načelno je to potpuno nedopustivo. Tako je moguće i da kroz hrvatske medije E.Zuroff komentira cijeli 'slučaj' kao želju da se vodi računa samo o pobijenim Hrvatima na Bleiburgu, jer nitko ovdje ne zna ili ne želi reći javno da u svibnju 1945. godine ondje nisu stradali zbog toga jer su bili Hrvati, nego pripadnici, pristaše ili prisiljeni sljedbenici - svih poraženih snaga. A neke su od tih snaga, treba li podsjetiti, prethodne četiri godine provodile sustavan teror i zločine nad stanovništvom tzv NDH, samo i upravo zbog činjenice da su bili druge etničke ili vjerske pripadnosti, te antifašističkog opredjeljenja. Doista se postavlja pitanje: je li Hrvatska mentalno, politički ili uopće zrela za europsku obitelj? Financira li Bundestag kojekakve 'počasne vodove'? Roman Karaturović Gradska organizacija Ljevice Hrvatske Zagreb