Naftovod iz pomorske baze Sjevernoatlantskog saveza u Pisi u zračnu bazu u Avianu napuknuo je nedaleko od Vicenze, zagadivši desecima hektolitara kerozina ne samo rijeke Astichello i Bacchiglione, nego i vodocrpno područje iz kojega se napaja više od 1.600.000 stanovnika. Najnoviji je to primjer o negativnom djelovanju NATO baza na okoliš. Hrvatska se nalazi pred pozivom u taj vojni savez, ali čak i bez ulaska Hrvatske u Savez morat ćemo se suočiti s posljedicama vojne baze koja se gradi u Sloveniji, svega nekoliko kilometara od hrvatske granice. Za H-alter smo razgovarali s Karelom Lipičem iz 'Zveze ekoloških gibanj' koji je gostovao na prošlotjednom okruglom stolu u organizaciji CMS-a i PCAP-a o 'Političkim i ekološkim posljedicama širenja NATO-a'. Zveza ekoloških gibanj okuplja čak 40 slovenskih udruga i 18 zavoda i prvi ste upozorili na ekološke posljedice budućeg NATO-vog vojnog aerodroma. Kako očekujete da će vojna baza u Cerklju ob Krki djelovati na okoliš? Naša Zveza se već deset godina bavi pitanjem vojske i okoliša. Poslije ulaska u NATO Slovenija je postala zanimljiva i za gradnju objekata koji bi služili za potrebe pakta, posebno područje u općini Brežice na bivšem aerodromu JNA. U vrijeme 2. svjetskog rata i Nijemci su tu imali aerodrom, a sada slovenska vojska ima tamo svoj aerodrom sa 11 letjelica. Ljudi koji žive u okolici već su imali puno primjedbi na buku i emisije koje stvaraju helikopteri i motorni avioni pilatusi koji još i nisu toliko problematični. Poslije dogovora da to postane nadomjestna baza za potrebe NATO-a stvar je postala interesantna i nama ekolozima jer će se broj aviona nekoliko puta povećati. Doći će F14 i drugi tipovi aviona koji su znatno drugačiji od ovih malih koje ima slovenska vojska.
To će biti baza slična onoj u Avianu, ali tri ili četiri puta manja. Ipak, sa sobom donosi više buke, više štetnih emisija, više oružja, a s tim više opasnosti. Želimo odgovor od slovenskih vlasti o opasnostima za ljude koji žive u Posavju, pa i za Hrvatsku, jer je ta baza 25 km udaljena od Zagreba. Zračnom linijom to je svega 8, 9 kilometara od nuklearke Krško. Sada postoji interes da se gradi i drugi blok nuklearne elektrane, a to ne ide zajedno s vojnim aerodromom. Nigdje u Europi nema primjera da je vojna baza udaljena manje od pedeset kilometara od nuklearke. Da dođe do vojne krize i da se nešto događa s ovog aerodroma opasnost za ljude bi bila vrlo velika. Istaknuti talijanski mirovni aktivist Andrea Licata tvrdi da su vojne baze nespojive s lokalnim razvojem te da u talijanskim sredinama u kojima one postoje (Aviano, Vincenca, te otok Sardinija) nema uvjeta za razvoj poljoprivrede, turizma, otežan je lokalni promet, a poslovi koji se nude lokalnom stanovništvu su obično privremeni, slabo plaćeni i nesigurni. Kako je to prezentirano slovenskoj javnosti? Javnost je upoznata do neke mjere, ali naša organizacija ipak najviše o tome govori. Neki mediji pišu ozbiljno o onome što govorimo, a neki nas ignoriraju. Prije godinu dana kad smo počeli govoriti o tome ljudi nas uopće nisu htjeli slušati, ali sada nas već trećina ljudi prati. Dr. Licata je prošle godine predavao u Krškom o problemima koje Italija ima s NATO bazama i došlo je jako puno medija. Neki ističu dobit od toga ako bi ovdje bilo nastanjeno dvije tisuće vojnika iz drugih država, ali taj prihod nosi sa sobom i trgovinu bijelim robljem i veliki rizik od pojave različitih bolesti. Kad bi se se sve to zbrojilo vidjeli bi da nema koristi od vojnog turizma. Također koridor vojnih aviona ide preko Termi Čatež, najvećeg turističkog kompleksa u Sloveniji. I puno ljudi iz Hrvatske dolazi u Terme, ali tko želi uživati u bazenu dok mu nad glavom lete avioni. To nije dobar turizam. U blizini baze u Sloveniji je Kozjanski park, u Hrvatskoj PP Žumberak-Samoborsko gorje. Da li će baza u Cerklju umanjiti ekološku vrijednost ovih područja? Nije li oprečno da država s jedne strane zaštićuje ova područje, a onda sagradi vojnu bazu uz njih? Ja sam prije četiri godine kupio zemljište od 13 hektara pa sad župan kaže da se bunim i vodim kampanju protiv aerodroma jer hoću imati mir. Nije to zbog moga mira. Upozoravao sam i ljude iz Kozjanskog regionalnog parka koji inače vrlo kvalitetno radi i ima mogućnost razvoja mekog turizma jer je to neokrnjena priroda. Isti je problem s Triglavskim narodnim parkom koji je nacionalni park, a nad njim prolaze koridori aviona. Park sa bukom aviona ne znači ništa. Na to smo upozorili vodstvo Parka, ali ono uoće ne reagira. Znači, uopće se nisu oglasili? Rekli su da bi bilo bolje kad toga ne bi bilo. Ali ne smije se zaboraviti da je vodstvo Parka postavila država i direktor sigurno ne želi govoriti o tome. Govoriti mogu samo ljudi koji žive unutar Parka i bave se turizmom odnosno nevladine organizacije.
U blizini od nekoliko desetaka kilometara oko baze Aviano ne može se dobiti certifikat za organsku proizvodnju u poljoprivredi? Ljudi koji se bave eko poljoprivredom u okolici baze Cerklje protestiraju jer je sada upitno da li će uopće imati tu mogućnost. Deset kilometara u krugu oko vojne baze država ima i druge apetite. Osim drugog bloka nuklearne elektrane, sad se 500 metara od nuklearke gradi i odlagalište nuklearnog otpada, a gradit će se i hidroelektrana Brežice. Planira se i civilni aerodrom uz vojni, nešto manji nego zagrebački, te velika poslovna zona. U istom području razvija se turizam kroz Terme Čatež i naseljenost je gusta. To sve ne ide zajedno. Kako će to sve sadašnji ministar za privredu, koji je prije bio župan Brežica, ubaciti do kraja mandata, ne znam, ali to su njegovi planovi. Taj veliki apetit će praviti velike probleme za kvalitetu života ljudi u Posavju, a odrazit će se i prekogranično na Hrvatsku. Vrijeme je da zajednički upozoravamo da ne može jedna država samo tako bilo što graditi. Letjelice NATO saveza će za slijetanje na bazu toliko blizu granice morati nužno ulaziti u hrvatski zračni prostor. Hrvatska vlada po tom pitanju nije niti reagirala, a niti je o tome obavijestila domaću javnost. Kako to komentirate? Na to sam prvi javno upozorio prije godinu dana. Još nitko nije reagirao, ni sa slovenske ni s hrvatske strane. Dvije države se tu na nivou ministarstava dogovaraju, ali tu je interes NATO pakta nad svim, i nad slovenskim i nad hrvatskim. Kad je riječ o vojnim interesima problemi oko granica uopće ne postoje. Zbog Piranskog zaljeva smo kao u ratnom stanju, ali kad je riječ o NATO-vom interesu problema nema. Na prošlom okruglom stolu ste rekli ste da ste sigurni da bi Slovenci na referendumu, da se sada održi, rekli ne NATO-u. Još uvijek sam u to uvjeren. Mi imamo svake godine četiri do pet afera u Ministarstvu obrane, najviše zbog kupnje transportera i aviona. Veliki se novac daje za naoružanje, a mali za školstvo i socijalu što ljudi ne trpe. S druge strane pet naših vojnika je u Iraku i kad padne prva žrtva stanje će biti sasvim drugačije nego je sada. Na sreću dosada nije bilo nijednog povrijeđenog, ali ostale države su ih imale puno. U Hrvatskoj je u anketama naglo porasla podrška ulasku u NATO nakon proglašenja neovisnosti Kosova. Problemi sa Srbijom i na Kosovu su dobra stvar za NATO i za politiku koju vode naše vlade, da ljudi misle ako neće biti NATO-a opet će doći Srbi i opet će biti ratova. Onda drugi problemi koje donosi ovaj vojni savez ne dođu uopće u prvi plan nego samo bojazni što bi bilo da se opet ponovi '91. Kako biste vi ocijenili trenutnu sigurnost u regiji s obzirom da se to često ističe kao argument za članstvo naših zemalja u NATO-u? U Sloveniji nitko ne misli da će nas netko napasti. Više nas brine što će se dogoditi na području Rusije i Azije i ako dođe do atomskog rata. Male sile to sigurno neće sprovesti tako da treći svjetski ratovi sigurno neće počinjati u Sloveniji ili Hrvatskoj. Problemi nafte i vode će biti uzroci novih ratova, a s tim mi nemamo problema. Više nas brine to što realiziramo sve što nam NATO kaže, npr. trebate nabaviti još toliko i toliko oružja da s tim idete braniti interese kapitala i politike u Afganistanu i Iraku, sad i u Sudanu. Ako gledamo što je iza tih interesa to je uvijek nafta. Zbog nuklearnog naoružanja Iran je problem, ali to je već druga stvar. Svaka vojna baza je veliki zagađivač. Da li vojska prvenstveno bira zemlje u kojima ne postoji dobra zakonska regulativa zastite okoliša? Siguran sam da je to tako. NATO se sad bazama približava Rusiji i Bliskom istoku i zbog toga žele imati uporište na Balkanu. Sele stvari u manjem obliku na područje bivše Jugoslavije i u bivši SSSR.
Ima li kakve razlike u odnosu slovenske vojske prema okolišu i prema civilnom društvu prije i nakon ulaska u NATO? Mi smo kao civilno društvo nekad dobro surađivali s vojskom. Imali smo čak zajedničke akcije čišćenja smeća. Vojska tada nije još bila profesionalna pa smo puno zajednički radili. Poslije ulaska u NATO i profesionalizacije nije bilo više ni kapaciteta, a i interes za suradnju s ekološkim udrugama je opao. Hrvatska vlast želi nas uvesti u NATO bez ikakvog referenduma. Što biste savjetovali hrvatskim građanima? To je loše. U Sloveniji je podrška ulasku u EU bila dosta velika. Manja je bila za ulazak u NATO, ali još uvijek oko 60 posto. Ljudi su odlučili. Ako samo Vlada bude odlučivala o tome uvijek će to netko osporavati, i ljudi i civilno društvo i neke političke stranke. Ako dođe do problema svi će moći reći da mi kao narod nismo odlučivali o tome i to će se možda vratiti kao bumerang vratiti poslije nekog vremena. Ako bi više od 50 posto ljudi bilo za onda bi to bila demokratična odluka. Ući u EU je sasvim nešto drugo od ulaska u NATO. Osim problema koje donosi vojna baza u Cerklju, koji su najveći problemi u odnosu na okoliš u Sloveniji danas? Najviše je to postupanje s otpadom i radioaktivnim otpadom, te zaštita voda. Istaknuo bih i emisije od prometa. Promet postaje najveći zagađivač okoline i kvalitete života. Prema nekim podacima godišnje u Sloveniji umre više od 3000 ljudi od prometnog zagađenja, a 300 ljudi zbog direktnog sudara. To je omjer 1:10, a svi govore samo o nesrećama. Dobro je da se govori o nesrećama naravno, ali ne smijemo zaboraviti ni zagađenje od prometa. U posljednje vrijeme se više ipak govori o tome jer je pitanje klimatskih promjena aktualno. Surađivali ste i sa Zelenom Istrom na zaštiti Jadrana. Smatrate li da proglašavanje zaštićenih ekološko ribolovnih pojasa može pomoći oporavku i zaštiti eko sustava Jadrana? Od samog početka dobro surađujemo sa Zelenom Istrom. Nedavno smo završili zajednički projekt o upravljanju otpadom, a imamo i projekt o plinskim terminalima. Surađujemo i sa 6-7 drugih udruga u Hrvatskoj. Nikad nismo imali neriješenih političkih problema u suradnji s hrvatskim udrugama. Uvijek smo se sto posto slagali. Nama je interes u Jadranu isti, zaštita flore i faune. Svi znamo da se lovi previše ribe, i Hrvati, i Talijani, i mi nešto malo. Treba zaštititi riblji fond. Ja kao ekolog smatram da se treba primijeniti ekološka zona, a na području ribolovne zone ne govoriti tko će koliko uloviti nego da te ribe i ostane za buduće generacije. Problem oko granica neka države rješavaju. Govoreći o granicama sasvim smo zaboravili ekologiju i zaštitu.
