Uhićenjem Karadžića svi smo bliže završavanju kronike najavljenih zločina. Jedan od najodgovornijih političara za izbijanje rata u Bosni i Hercegovini, nagovijestio je krvoproliće spominjući pakao i stradanja te moguće nestajanje Bošnjaka još u svom govoru pred bosanskim parlamentom na jesen 1991. Bio je ključni čovjek u stvaranju Vojske Republike Srpske i Policije Republike Srpske, koje su, kako je potvrđeno u presudi Međunarodnog suda pravde, provele genocid i druge ratne zločine. Pred Međunarodnim sudom u Hagu optužen je kao zapovjednik i direktni izvršitelj zločina još 1995. Devedesetih godina u razotkrivanju njegovih zločina prednjačile su organizacije za ljudska prava te obitelji ubijenih i nestalih. Hrabrim iskorakom i izručenjem Slobodana Miloševića, u godinama kad je Srbiju vodio premijer Đinđić, vladine institucije Srbije nisu odlučno i konačno osudile zločine devedesetih i prekinule praksu nekažnjavanja nastavljajući štititi počinitelje. Kad su prije nekoliko godina progovorili i neki od izvršitelja genocida, a film koje je prikazan o zločinima Škorpiona potresao i srpsko društvo, tadašnji premijer Vojislava Koštunicu nije poradio na uhićenju svih za zločine optužen bjegunaca. Tek nakon smjene vlasti srpski su istražitelji uhitili Karadžića. Za obitelji žrtava genocida, za preživjele logoraše iz Manjače i drugih logora i za naša društva to je korak prema pravdi i priznavanju patnje te dio procesa žalovanja za više od 120.000 ubijenih i nestalih u ratovima devedesetih. Pitam se ima li napokon političke volje i za uhićenje Mladića i Hadžića?
Autorica je dugogodišnja mirovna aktivistica, predsjednica udruge Documenta
