H-Alter
 Sljedećih mjeseci, najavljuje Ana Knežević, v.d. predsjednica SSSH-a, sindikati će početi niz aktivnosti kako bi se uredilo tržište rada, koje je sad u totalnom neredu.

Oko 400.000 radnika radi na crno, 86 posto novih radnika zapošljava se na određeno vrijeme, poslodavci ih prijavljuju na minimalnih 2169 kuna, a ostatak daju na ruke. Prekovremeni rad se ne plaća, a u strahu od otkaza radnici sve češće rade i bolesni. • Prijavljuju li radnici poslodavce za rad na crno na besplatni telefon, koji ste uveli lani? – Imamo od pet do 10 prijava dnevno, koje šaljemo inspekciji rada. No, radnici se boje reći svoje ime ili ime tvrtke. Kažu nam: »Trojica smo u tvrtki, a ako otkrijem njezino ime znat će se tko je prijavio i tko leti«. Ako poslodavac i plati prekršajnu kaznu, za radnika se ništa ne mijenja. Zato ćemo predložiti izmjenu odredbi zakona o radu, koje su prepreka boljem nadzoru inspekcije i radu prekršajnih sudova. • Koje izmjene tražite? – Predložit ćemo da ugovor o radu obvezno mora biti u pisanom obliku te da ga radnik mora dobiti prije početka rada. Pisani ugovor važan je za radnike kod malih poslodavaca, koji nemaju pravilnike o radu. U ugovoru bi se morali odrediti svi elementi radnog odnosa - rad na (ne)određeno vrijeme, odmori, prekovremeni rad... Sad mali poslodavac zapošljava do 20, a mi tražimo do 10 radnika, kao što je bilo prije. Tražit ćemo i donošenje zakona o propisivanju obrasca za isplatu plaće. Poslodavci u isplatnoj listi napišu samo bruto plaću bez satnice, pa inspekcija ne može utvrditi plaća li se prekovremeni rad. Da bi se to kontroliralo, u isplatnim listama mora pisati ukupan broj sati, vrijednost sata, broj i vrijednost prekovremenih sati. Ako je zakinut, radnik će s tom listom moći na sud i tražiti ovrhu. • Koliko zaposlenih radi na određeno vrijeme? – Procenjujem da oko 20 posto zaposlenih u državi radi na određeno vrijeme. U novootvorenim trgovinama, gdje radi oko 20.000 radnika 80 posto je zaposleno na određeno vrijeme. Poslodavci zloupotrebljavaju taj institut umjesto probnog rada. Ti su radnici građani drugog reda. Ne mogu uzeti zajam, nemaju čekova ni kartice, pa čak ni zdravstvenu iskaznicu, nego dobiju potvrdu. Tražit ćemo da se rad na određeno vrijeme s tri vrati na godinu dana u slučajevima određenim zakonom. U »Kerumu« je jedna radnica radila 6,5 godina na određeno vrijeme, uvijek na istim poslovima, ali su se drukčije nazvali kako bi mogla stalno raditi na određeno. • Sve središnjice zajedno će predložiti zakon o minimalnoj plaći. Zašto samo vaš predstavnik nije došao na dogovor? – Uključeni smo u rad na tom prijedlogu zakona, no poziv za sastanak stigao je prekasno. Minimalac svakako treba regulirati zakonom. Sad imamo kolektivni ugovor o najnižoj osnovici za obračun doprinosa, ali nisu propisani ni nadzor niti kazne. Mali poslodavci koji zapošljavaju oko 450.000 radnika zloupotrebljavaju taj institut - radniku ugovaraju plaću na najnižu osnovicu, a ostatak ide na ruke. Oštećen je radnik, jer mu u mirovinsku osnovicu ne ide cijela plaća, ali i država, jer za dio koji ide na ruke ne dobiva poreze i doprinose. Razlika ide u džep poslodavaca. • Već ste predložili minimalac od 3222 kune, no pobunili su se sindikati tekstila i graditelja. – Vjerojatno se neće moći već 2007. godine ići s minimalcem u iznosu 45 posto prosječne plaće. No, jednom moramo zagristi u tu kiselu jabuku. Dio tereta moraju preuzeti poslodavci, a dio država. Ne može se uz visoki profit radnicima isplaćivati minimalac. Za grane koje ne mogu isplatiti minimalac, teret u prijelaznom razdoblju, kao u Sloveniji, treba preuzeti država. Država je dvije-tri godine snosila trošak sanacije slovenskih tekstilaca i prekvalificije radnika, te plaćala poreze i doprinosa, a poslodavac je radnicima isplaćivao samo plaće. • Držite li potrebnim i opći kolektivni ugovor, koji predlaže HUS? – Radna skupina svih središnjica razmotrit će iskustva i prilagoditi ih našim uvjetima. Opći kolektivni ugovor trebao bi utvrditi druga minimalna prava, ali i platne rezrede. Tu su i najveća izigravanja: i VSS radnike prijavljuje se na minimalac, a na crno se plaća razlika. U tome prednjače konzultantske i informatičke tvrtke. • Hoćete li se kandidirati za predsjednicu SSSH-a na kongresu u prosincu? – Kad sam imenovana v.d. predsjednicom, rekla sam da ću se kandidirati, ako svi zajedno radimo na konsolidiranju Saveza. Unutarnje probleme sređujemo u hodu i tiho. Rad i radni odnosi prvenstveno su naš posao, pa je i moto kongresa: »Radnik nije roba«. • Odlaskom nekoliko čelnih ljudi iz Saveza u Glas HR propala je inicijativa za ujedinjenje središnjica? – Moramo nastaviti proces ujedinjenja na sindikalnoj sceni i postati reprezentativan socijalni partner Vladi i poslodavcima. Svatko je sad pijetao u svom dvorištu i uporno kukuriče svoju pjesmu dok se sve ne raspadne. • Što ćete poduzeti zbog masovnog neplaćanja prekovremenog rada? – Najviše je neplaćenog prekovremenog rada u trgovini, ali ga ima u svim djelatanostima. Za oko 30 milijuna prekovremenih sati godišnje, u trgovini bi se moglo otvoriti 15.000 radnih mjesta bez posebnih programa i ulaganja. U drugim djelatnostima moglo bi se zaposliti od 5000 do 10.000 radnika, tj. otvoriti 90.000 radnih mjesta. Zbog neplaćanja prekovremenog rada, oštećena je i država za neplaćene poreze i doprinose. Dobit će iznurene i bolesne radnike, koji će završiti na bolovanju ili će biti otpušteni kao nesposobni za rad i postati socijalni slučajevi.