Tekst je, kako je kazala Nataša Antulov, nastao prije pet godina kada je bila na drugoj godini Akademije. Tema drame, ratno nasilje, osjetljiva je, a cilj je bio izbjeći fatalistički pristup temi koja sama po sebi jest fatalistička. Stoga je motiv drame mali "popravak" priča koje su nepopravljive i pokušaj da se, na taj način, mračna tema izmakne iz nemoći i ipak dobije perspektivu.
U glavnoj ulozi pojavljuje se Andreja Blagojević, glumica iznimnog glasa i glumačke osobnosti te mladi Frano Barunčić student druge godine preddiplomskog sveučilišnog studija Gluma i mediji u Rijeci čime je, istaknuo je Marin Blažević, nastavljena suradnja s riječkim sveučilištem. Nataša Antulov napominje kako dramu čini potpunom upravo ova glumačka postava, Andreja sa svojom izvedbenom senzibilnošću te Frano koji je u samu dramu uveo određenu dozu ranjivosti.
Andreja Blagojević ističe kako je jako hrabro od Uprave što je odlučila prikazati ovo djelo te da ovu dramu ne odlikuju velike riječi i glasni tonovi već je svedena na minimalizam kako u riječima tako i u pokretu, a time se dobilo na iskrenosti i autentičnosti.
Mladome Franu Barunčiću cijeli projekt je bio veliki izazov i posebna čast glumiti uz Andreju Blagojević koja je ujedno i njegova profesorica. Navodi kako je predstava teška za gledanje te da su kroz tišinu uspjeli dobiti smisao predstave bez naglih pokreta i skokova.
Drama će se izvoditi u intimnom prostoru tonske dvorane riječkoj kazališta koji može primiti pedesetak ljudi, te se time publici otvara i dosad nepoznati i neistraženi prostor kazališta.

