Screen Play je performans/instalacija koja se bavi utjecajem društvenih medija i općenito ulogom koju ekran zauzima u suvremenom životu. Ispituje (ne)mogućnost individualaca da potpuno suosjećaju s drugima u kontekstu "društva spektakla", gdje je empatija nadomještena iluzijom i simulacijom kontakta kroz raznovrsne medijske tehnologije.
Rad istražuje našu potrebu za nekime tko će nas spasiti od anksioznosti stoljeća u kojem živimo. Instalacija povezuje tri osobe na različitim nivoima: osobu koja je kroz performans dehumanizirana, zatim osobu kojoj cyber space (ekran) pruža poziciju moći moderatora te "ispitanika", tj. sugovornika koji je sama publika. Upravo kroz postavljanje pojedinaca u te uloge istražujem kontakt tj. odsustvo istoga u suvremenom životnom stilu. Internet u tom smislu otvara kvalitetne opcije razmjene uz mogućnost zadržavanja anonimnosti. Nažalost, često upravo zbog toga dolazi do zlouporabe informacija, te se prije sudjelovanja u instalaciji potpisuje dokument koji brine za privatnost svih razmijenjenih informacija, te se predaje mobitel kako se ništa ne bi snimalo, ali i kako bi ispitanik barem na sat vremena bio u potpunosti oslobođen od njegove interferencije.
Zašto je upravo rad Screen Play odabran za Festival prvih i kave veze ima sa solidarnošću? Screen Play se bavi grupom mladih, rođenih nakon 90-tih, koji se svaki dan suočavaju s nezaposlenošću i s nemogućnošću za preuzimanjem uloge mladog radnog čovjeka kakva nam je predložena društvom oko nas i pop kulturom kojom je upravo ta generacija bombardirana od samoga početka života. S druge strane, ta generacija živi online živote više od ikoga drugoga. Njihove online persone toliko su razrađene da je pitanje gdje je granica između online i offline persone.
Ideja je dati svakome individualcu sat vremena te s određenih 36 pitanja posvetiti tih sat vremena potpunome intimnom upoznavanju i razumijevanju razlike između realnosti u kojoj žive u Hrvatskoj i cyber života kojega mogu graditi kako god požele.
Pitanje je jednostavno jesmo li, koncentrirajući se na ostale globalne probleme zaboravili na probleme pojedinaca oko nas koji su spremni graditi vlastitu budućnost. Jesmo li u tome solidarni?

