Sarajevo film festival traje već 14. put i kako mu tepaju organizatori i gosti, najveći je kulturni događaj u Bosni i Hercegovini. Načelno točno, ali kad se pogledaju konkurentski događaji komparacija postaje suvišna. Što se filma tiče, SFF zbilja nema ozbiljnu konkurenciju u regiji. To čini organizatore i Sarajlije posebno ponosnim. Kao što Motovun oživi za vrijeme svog festivala, tako oživi i Sarajevo. U glavni bosanskohercegovački grad sliju se tisuće turista koji svojim izgledom i ponašanjem evidentno ne spadaju u socijalističko – austrijsko - otomanski izgled Sarajeva. Dolaze tisuće alternativaca odjevenih u odjeću koju se na Balkanu teško ima igdje kupiti. Među posjetiteljima ima i mnogo onih koji će svojim ponašanjem naslutiti homoseksualnu orijentaciju. Za vrijeme SFF-a tolerancija za njih postoji. Za vrijeme Festivala u Sarajevu se događa čudni susret (alternativnog i liberalnog) Zapada i (vehabijskog i arapskog) istoka. Na Baščaršiji se tako mogu vidjeti danski tinejdžeri rasta frizura i vehabije skraćenih hlača sa dugim bradama bez brkova. Ovakvi prizori nisu uobičajeni izvan vremena Festivala. Pozitivnu atmosferu grada upotpunjuju i filmske zvijezde. Jasna Ornela Bery ipak je rekla da se Sarajevo teško može usporediti sa Kanom. Tamo se osjećate kao prava zvijezda. SFF želi da se i njeni gosti osjećaju kao zvijezde. Ispred Narodnog pozorišta, gdje se održavaju ceremonije otvaranja i zatvaranja, prostrt je red carpet a okolo su poredane stotine novinara snimatelja i fotoreportera. Iluzija veličine svakako postoji. Red carpetom se prvi dan prošetala i redateljka Aida Begić čiji je film Snijeg otvorio Festival. Iako je redateljica godinama pokrivena po islamskim običajima, mnogi su novinari pokazali negativno čuđenje. Aida Begić na ovo pitanje uglavnom odgovara da je to njen osobni izbor. Za sam film Snijeg suhoparno je potvrdila da je bilo puno reakcija, uglavnom pozitivnih. Dodala je i da je imala veliku tremu jer je film najteže prikazivati pred ljudima o kojima se film radi. Ovo je u potpunosti istina, jer prikazivati Bosancima film o Bosancima, isto je kao prodavati frižider Eskimima.
Scena iz filma Snijeg Aide Begić Upravo zato film Snijeg naišao je na mlake reakcije. Osim filma, neki su gledatelji imali zamjerke koje se ponavljaju desetak godina: za kupljene ulaznice nije se moglo naći sjedište! Skoro dvije stotine gledatelja sa kupljenim ulaznicama uzaludno je tražilo sjedište na otvorenom kinu Heineken open aira. Neki su odustali, a neki su bili prisiljeni sjesti na pod. Kasnije su organizatori ponosno isticali kako je zanimanje toliko da su ljudi sjedili na podu kako bi mogli gledati projekcije. Sarajevo je na festivalu posjetio i Branko Đurić Đuro, sarajevska legenda kojem nikad nije ozbiljno zamjereno što je u ratu napustio grad. Đuro se prošetao red carpetom, dao nekoliko sladunjavih izjava, izazvao emocije Sarajlija i napustio svoj grad. Đuro je predstavio svoj novi slovenski film Traktor, ljubav i rock n roll koji je također pokupio slabe kritike. Bolji dio Festivala svakako su koncerti u Domu mladih na Skenderiji. Uz zamjerku da na ulaznicama piše početak u 22.00 a da koncerti počinju u 01.00 ili kasnije, može se reći da u desetak dana Sarajevo ima više koncerata nego u ostatku godine ukupno. Prvu večer u Skenderiji su nastupili trubači Bobana Markovića. Trubač koji na festivalu trubača na Guči u Srbiji smije nastupati samo izvan konkurencije, i ove godine oduševio je sarajevsku publiku. Trubači bez problema sviraju narodna kola, klasična djela kao i skladbe Ennia Mariconea. I sljedećih dana koncerti u domu mladih su bili posjećeni i izazvali su opće oduševljenje. Najposjećeniji je bio Bajaga, a dobro je prošla i Nina Badrić. U gradu je za vrijeme Festivala lako sresti sadašnje i bivše popularne Sarajlije. Tako smo sreli Sašu Lošića Lošu, lidera grupe Plavi orkestar. Potvrdio je završetak snimanja filma Pjera Žalice o Plavom orkestru i da je napravljeno ukupno 100 sati materijala, te da sada slijedi selekcija. Sljedeći projekt koji je Loša iskoristio priliku da reklamira, jeste koncert o 25 godina mature u Prvoj gimnaziji. Jedino u što nije siguran, tipično rokerski, jest da će skupiti band! Problem predstavlja što većina članova banda trenutno živi u inozemstvu. Osim filmova, koncerata i poznatih likova, ove godine nastavio se i program Summer Book Festa. Drugi po redu Book Fest potvrdio je da Sarajevo definitivno nije grad knjige. Nekoliko štandova, uglavnom islamske tematike, teško može probuditi interes kod stranih zaljubljenika u film.
Zeleni trotoari kao politički problem; dovitljivi susjedi su se već sjetili pripomenuti da je Sarajevo postalo veći teheran od Teherana Još je nekoliko detalja obilježilo je 14. Festival. Nekoliko dana pred početak prava se politička bura digla oko boje trotoara! Naime, boja je zelena. U vrijeme politizacije svega i u kontekstu ranijih skandala (zelena boja rasvjete, zelena boja ograde i kioska u obliku džamija) boja trotoara nekoliko je dana bila u žiži zanimanja. Službe koje su trotoar obojile u zeleno jednostavno su to objasnile europskim trendom. Unatoč svim problemima, suština festivala nije pala u sjenu. Filmovi se prikazuju, gosti pristižu, grad je oživio, cijene su porasle... Sarajevo je konačno europski grad. Bar na 10 dana.
