Vid, sluh, njuh, okus i dodir naša su primarna osjetilna područja i ishodište spoznaja o svijetu koji nas okružuje. No, što se dogodi kada ih prigušimo ili u potpunosti anuliramo?
Živimo u svijetu prezasićenom bukom informacija. Svaki dan smo bombardirani podražajima najrazličitijih vrsta. Takvo okruženje dovelo je do paradoksa da se u suvremenom svijetu bavimo apsolutno svime, samo ne sami sobom. Tko smo, što smo, što nas čini jedinstvenim individuama…? Tim pitanjima bavi se akademska slikarica Sanja Jureško u svom ciklusu radova pod nazivom Tišina.
Sam čin zarona u morsko plavetnilo metafora je zarona u dubinu sebe samog, u svoju vlastitost i svoj identitet. Poniranje u morske dubine pruža osjećaj mira i slobode, povezanosti sa svijetom, ali i obnovu dijaloga unutar sebe. Morska dubina zagušivanjem vanjskih podražaja omogućuje tišinu koja se čini kao jedini način istinske komunikacije sa samim sobom u današnjem vrlo glasnom svijetu.
Jureško otvara pitanje smisla života i višeg dobra uzimajući upravo postulat tišine kao preduvjet za napredak.