Samo pet minuta gromoglasne šutnje?!

Hrvatsko novinarsko društvo na čelu s Dragutinom "Ne talasaj" Lučićem i ove godine poziva na jalovih "pet minuta gromoglasne tišine" - kvaziprotest koji će, kao i svake godine, polučiti velik uspjeh. Naravno, ako velikim uspjehom smatrate vijest o akciji u Dnevniku HTV-a. U samoj ideji akcije načelno nema ništa loše. Upozorava se na prijetnje na slobode i prava novinara te utjecaj javnih vlasti na nacionalne javne medije, kao što su HRT i Hina, uređivačku politiku Vjesnika, te na lokalne medije. No, HND zaboravlja na jednu "sitnicu". Naime, svakom tko radi u medijima bilo koje vrste jasno je kao dan da politika više nema ni približno takav utjecaj na uređivačku politiku kao što je imala 90-ih. S druge strane, HND "zaboravlja" spomenuti sve veći utjecaj oglašivača na medije. Urednici koji iz novinarskih tekstova izbacuju dijelove koji se ne bi svidjeli oglašivačima, kao što su npr. informacije o zaradi T-Coma na humanitarnim akcijama koje se provode putem 060 telefona, uobičajena praksa objave plaćenih intervjua bez ikakve oznake da je zapravo riječ o plaćenom oglasu, zabrana objave cijelih kolumni najboljih hrvatskih kolumnista kad pišu protiv tvrtki koje u dotičnim medijima ostavljaju na milijune kuna za oglase, činjenica da se malo koji medij u Hrvatskoj usuđuje napisati bilo što negativno o najbogatijem Hrvatu Ivici Todoriću... to je samo početak priče koju nećete čuti iz nijednog mainstream medija. Mediji se iz javnih servisa koji bi trebali informirati, educirati i zabaviti pretvaraju u oglasne ploče, poligone za samohvalu moćnika koji takvu priliku skupo plaćaju vlasnicima medija. HND, čiji predsjednik Dragutin Lučić radi u državnoj agenciji Hini, organizacija je čiji se uspjesi svode na osiguravanje popusta na kupovinu namještaja i automobila svom članstvu, pri čemu HND-ove domjenke sponzorira Todorićev Konzum. Što dobije zauzvrat, pogodite sami. Stara poslovica kaže da svaki narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje. Ne samo vlast, nego i medije. A medije kakvi trenutačno kreiraju javno mnijenje u Hrvatskoj apsolutno odgovaraju stanju svijesti hrvatskog društva. Ono bespogovorno guta kulturu instant bogaćenja, u zvijezde kuje svakog tko se pojavi na malom ekranu, te složno gura glavu u pijesak pred upozorenjima jedne veličine kakav je bio akademik Ivan Supek. "Gromoglasna šutnja" hrvatskih medija ne traje pet minuta godišnje - ona traje svih 365 dana u godini. Toliko su, naime, hrvatski građani izloženi bombardiranju PR člancima, plaćenim i "kompenziranim" oglasima, efektima medijskog reketa i najobičnijih laži. Toliko su ujedno i "pošteđeni" od potencijalno neugodnih istina o ljudima koji vlasnicima istih tih medija ostavljaju milijune i milijune kuna. No, budući da se malo tko od cijenjenih kolega usuđuje javno progovoriti o tome, a najmanje HND, čini se da im takvo stanje odgovara. I to je, naravno, sasvim u redu, ali gospodo, u tom slučaju nemojte se jednom godišnje praviti da vam je stalo do nekih etičkih principa novinarstva, kad je posve jasno da su jedini preostali principi u hrvatskim medijima - plaćeni oglas i medijska protekcija onih koji ga plaćaju.