Fotografski projekt Dove da qui/Gdje odavde započinje kao potraga za preostalim autobusnim čekaonicama na području Istre i Kvarnera. Većina čekaonica davno je izgubila svoju funkciju. Upisane pa potom izbrisane iz lokalne prostorne i mentalne mape. Danas aludiraju na znatno prorijeđenu cirkulaciju javnog prijevoza. S obzirom na to da više nisu aktivne točke susreta i međusobnog povezivanja gradova i sela čekaonice se sada, lišene ljudske prisutnosti, stapaju s krajolikom. Naizgled nebitne i nevidljive.
Sabina Damiani čekaonice dokumentira faktografski, u punoj veličini, izdvojene iz šireg prostornog konteksta. Istaknute i uokvirene poprimaju karakteristike skulpture. Fascinirana njihovom raznolikom arhitektonskom strukturom, autorica prepoznaje i bilježi niz specifičnih tipologija čekaonica. Otvorene, s ravnim krovom, staklene, bez prozora, s vratima, bez natpisa, s trijemom, bez klupa. Svaka jednako autentična u trenutno zatečenom stanju.

