Dušan Miljuš, novinar 'Jutarnjeg lista' specijaliziran za teme iz područja organiziranog kriminala i njegova policijskog 'hendlanja', na ovogodišnjem je Motovunskom festivalu član žirija Amnesty Internationala Hrvatske za dodjelu filmske nagrade za ljudska prava. Prije dva mjeseca Miljuš je, kao žrtva sačekuše, i sam bio osoba čija se osnovna ljudska prava krše, a to kršenje traje i dalje, budući da ni napadači ni naručitelji napada do danas nisu pronađeni. Nakon premlaćivanja policijska istraga nije dala rezultate, a ostale su 'samo' tjelesne i psihičke traume, strah od novog napada i jedna antologijska izjava ministra unutrašnjih poslova Berislava Rončevića. Kako ocjenjujete rad policije, konkretno ministra Rončevića? Mislim da se pokazuje da je u policiji, na čelu s ministrom Rončevićem, situacija vrlo loša - ljudi su naprosto nekompetentni. Ne bih želio da da se pomisli da je to zbog moje osobne situacije, jer istraga nije napredovala, ili zbog one poznate ministrove: Tko je Dušan Miljuš?. Postoje mnogi aktualni pokazatelji, ali i ocjene iz relevantnih krugova, da je policija krajnje nekompetentna u rješavanju kriminala u zemlji. Nekompetentna ili možda korumpirana? Dijelom je svakako korumpirana. Organizirani kriminal u svojoj definiciji nastoji korumpirati institucije kojima je zadaća suzbijati ga, ne samo policiju, državno odvjetništvo ili sudove, nego i medije - nije to nikakva nepoznanica i ne smijemo bježati od te činjenice.
Hrvatska policija, dopola nekompetentna, otpola korumpirana Kako to da je Rončević upravo u ovom trenutku pod istragom USKOK-a? Stvara li se time privid da se rješava korupcija u vrhu države ili je to početak ministrova kraja? Sama činjenica da je Rončević, kao tadašnji ministar obrane sudjelovao u poslovima kojima manjka transparentnosti dovoljno je suspektna. I inače je sfera javne nabave nešto što nam strane institucije najviše zamjeraju. Ne znam hoće li Rončević biti izabran kao ogledni primjer obračuna s korupcijom u najvišim redovima vlasti, ali to svakako nije rješenje. Naročito kad se, kao kod nas, to radi kampanjski, i samo onda kad je potrebno evropskim institucijama pokazati da se kod nas nešto radi. Vlast bi trebala imati sustavan pristup, tako da nitko ne smije biti izuzet iz pravila transparentnosti, a naročito kad je riječ o poslovima javne nabave u kojima se vrte veliki novci. Činjenica da Rončevića istražuje USKOK pokazuje da je došlo do velikog pomaka. Prije deset godina je to bilo nezamislivo. Slučaj bivšeg ministra turizma Ivana Heraka koji je bio uhićen i pritvoren, i kojem se sudilo za malverzacije, bio je velika iznimka. Ovaj događaj stoji kao upozorenje političarima na svim razinama da nisu nedodirljivi. No, s druge strane, imamo samo jedan od mnogih primjera koliko su brojni političari spremni svoju javnu funkciju zloupotrijebiti u svrhu osobnog probitka. U posljednje se vrijeme zaredalo nekoliko afera vezanih uz rad MUP-a: Faber, Pukanić, Miljuš, Gašparac, Rađenović. Je li ministar trebao biti smijenjen, i kada? On je zapravo trebao sam odstupiti s dužnosti ministra, a činjenica da nije, govori nam o općem pomanjkanju demokratske kulture. Političari kod nas ne smatraju da su odgovorni biračkom tijelu nego se pokoravaju isključivo uzusima stranke iz koje dolaze.
Ministar Rončević trebao se odavno sam zahvaliti na dužnosti A Marijan Tomurad je onda pao umjesto Rončevića? Tomurad je poslužio kao žrtveni jarac, iako je i prije bilo razloga za njegovu smjenu. Riječ je o karijernom policajcu koji je uvijek uskakao u najtežim trenucima. I sam način na koji mu je uručeno rješenje o otkazu - praktički na bolničkom krevetu - pokazuje kvalitetu odnosa unutar tih krugova i kolika je spremnost žrtvovati nekoga na nižoj razini da bi se spasio netko jači. Za njegovog nasljednika koji je ekspresno imenovan, Ivicu Tolušića, već se zna da otprije vuče neke repove. Da ne govorimo da je postavljen na dužnost načelnika najveće policijske uprave u zemlji, za što se pretpostavlja da treba imati policijski posao u malom prstu. Inspektor Gašparac je suspendiran nakon što se drznuo poslati poziv Thompsonu za obavijesni razgovor. Kakva se time šalje poruka? Policajcima je poručeno da ne rade posao kako to nalaže struka, nego da osluškuju puls politike. Nije samo riječ o Gašparcu, stradao je i policajac koji je zagrebačkog gradonačelnika zaustavio da vozi pijan pa je zbog toga bio šikaniran. Isti taj gradonačelnik je nedavno poručio policiji da ne radi svoj posao kako treba. Policiji nitko ne bi trebao naređivati kako da radi svoj posao, ni premijer ni gradonačelnik - ona bi ga trebala obavljati prema pravilima struke, i provoditi zakon. Političari trebaju samo osigurati da se taj posao može nesmetano obavljati. Primjerice, pojedine policijske postaje financijski su u toliko lošem stanju, da jedva mogu kupiti papir. Zašto istrage o prijetnjama i premlaćivanjima novinara tako sporo napreduju? Istrage se uglavnom ne privedu kraju, ili napadač završi s prijavom zbog remećenja javnog reda i mira. Nekoliko je slučajeva u kojima su napadači bilo poznati, no pedesetak je slučajeva napada na novinare gdje su počinitelji još uvijek nepoznati. Zabrinjava i činjenica da su svjedoci tih napada često bili ljudi iz sustava, policajci, pravosudni policajci itd. koji nisu reagirali niti poduzeli išta što po zakonu mogu, nego su to promatrali uz prešutno odobravanje. Svi sudski postupci traju sedam, pa i deset godina, i na taj način gubi im se svaki smisao. To je vrlo loša poruka. Prije napada na mene boravio sam u Švedskoj i razgovarao s novinarom koji je napisao knjigu o švedskoj mafiji. Pitao sam ga je li ikad dobivao prijetnje. Odgovorio mi je da to nikada nikomu u Švedskoj ne pada na pamet - ljudi kažu da su nezadovoljni načinom na koji su prikazani u medijima, ali ništa više od toga ne poduzimaju jer bi reakcija sustava bilo stroga. Reakcija našeg represivnog sustava je uvijek mlaka i to zapravo ohrabruje one koji se ne slažu s nečijim pisanjem, pa se posluže nasiljem.
Dušan Miljuš: Sve manje su šanse da policija pronađe naručitelje napada na mene Kako napreduje istraga u vašem slučaju? Još malo pa će biti dva mjeseca od napada. Policija mi tvrdi da se time intenzivno bave i da imaju kvalitetne informacije. Meni je osobno puno važnije da dođu do naručitelja, a ne do samih napadača. Ali kako vrijeme protječe, bojim se da su šanse sve manje. Podizanjem kaznene prijave protiv napadača ništa se ustvari ne rješava, treba doći do pravog izvora. Ako se u tome ne uspije, to je veoma loša poruka ne samo meni, nego svim novinarima, medijskom sustavu i građanima. Bojite li se? Sada sam cijelo vrijeme pod zaštitom, ali ono što mi stvara nelagodu jest što ne znam koji je bio krajnji cilj napadača; da li da me samo pretuku ili da me tim udarcima i ubiju. Ne znam koja je trebala biti razina do koje su namjeravali ići. To je ono što me zaista brine.
