Reforma bez kvalitetnih priprema

Vlada RH i resorno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH (MZOŠ) građanima Hrvatske nisu osigurali neophodan pristup potrebnim informacijama i savjetima povodom stupanja na snagu Zakona o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju. Spomenuti zakon unosi korijenite reforme u sustav stjecanja akademskih i stručnih naziva što otvara brojna pitanja, a MZOŠ nije predvidio sustav ni definirao tijelo koje bi bilo zaduženo za pružanje informacija i savjeta zbunjenim građanima. Navedeni nedostaci proizlaze iz činjenice da konzultacije prilikom izrade zakona nisu kvalitetno i cjelovito odrađene sa svim dionicima u visokom obrazovanju: predstavnicima akademske zajednice, poslodavcima, relevantnim vladinim tijelima i organizacijama civilnog društva. Jedno od osnovnih dimenzija ljudskog prava na obrazovanje jest osigurati dostupnost informacija o procesima u obrazovanju što je nadležno ministarstvo propustilo učiniti kada je u pitanju spomenuti zakon. Institut za razvoj obrazovanja upozorava na nužnost kvalitetnijeg i cjelovitijeg pristupa reformi visokog obrazovanja koji će zadovoljavati potrebe svih društvenih skupina. MZOŠ na svojim internetskim stranicama do 30.10.2007. nije objavio niti jednu informaciju ili obavijest koja bi se odnosila na stupanje na snagu zakona o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju (postoji samo link na zakon objavljen u Narodnim novinama). Agencija za znanost i visoko obrazovanje na svojim internetskim stranicama ne donosi nikakvu obavijest vezanu uz spomenuti zakon. Internetske stranice hrvatskih sveučilišta također ne donose obavijesti vezane uz ovaj zakon (s izuzetkom Sveučilišta u Splitu koje ima obavijest od 17.04.2007. vezanu uz predstavljanje zakona na Radio Splitu). Budući da zakon donosi niz novina, nije jasno kome se građani trebaju obratiti ukoliko su im potrebna pojašnjenja. Navodimo samo neka od mogućih pitanja za koje MZOŠ nije odredio tko bi na njih morao odgovoriti: S obzirom da se svima onima koji su završili četverogodišnji dodiplomski sveučilišni studij priznaje naziv magistra struke, postavlja se pitanje do koje mjere će oni biti zainteresirani za nastavak studija na diplomskoj razini nakon čega će dobiti isti naziv (magistar struke) koji su već dobili na temelju novog zakona ili hoće li im se omogućiti direktni upis doktorata te po kojim uvjetima? Također nije jasno tko je zadužen za informiranje i savjetovanje poslodavaca kako bi oni bili u mogućnosti razlikovati stare i nove nazive te ih ispravno vrednovati. Poslodavci će u praksi imati pred sobom kandidate koji npr. imaju naziv magistra/ice struke sa završenim diplomskim studijem sukladno Bolonjskom procesu (u pravilu 3 + 2 godine, s nekim iznimkama poput studija ekonomije, prava, medicine, stomatologije), osobe sa visokom stručnom spremom koje su završile četverogodišnji sveučilišni studij prije stupanja na snagu ovog zakona koji ih sada izjednačuje s magistrom/icom struke te osobe koje imaju magisterij znanosti (4 + 2 godine) – sasvim je izvjesno da će poslodavci trebati niz dodatnih informacija kako bi se nosili s ovakvim slučajevima. Ne postoje informacije o tome do koje mjere je MZOŠ vodio računa o mogućim potrebama za povećanjem kapaciteta (ljudskih i materijalnih) na sveučilištima i fakultetima ukoliko će vlasnici „starih“ diploma u velikom broju zahtijevati od fakulteta izdavanje potvrda za stjecanje novih naziva. Isto tako nije jasno do koje se mjere MZOŠ može nositi s mogućim tužbama svih onih koji se smatraju oštećenim odredbama novog zakona. Budući da zakon ukida višu i visoku stručnu spremu, čime sve postaje visoko obrazovanje prvog ili drugog stupnja, postavlja se pitanje na koji će se sada način određivati postotak visokoobrazovanih u ukupnoj populaciji – do sada je prema zadnjem popisu stanovništva bilo 7,82% visokoobrazovanih, a ovim bi se zakonom ovaj postotak mogao administrativno tj. prividno povećati na oko 12% jer će se zbrajati viša i visoka stručna sprema. Sveučilišta s pripadajućim fakultetima morat će također institucionalno organizirati pružanje informacija i savjeta svojim studentima i profesorima o reformama u visokom obrazovanju. Institut za razvoj obrazovanja smatra da bi svako hrvatsko sveučilište trebalo imati službe za profesionalno savjetovanje koje bi pružale potrebne informacije i savjete o mogućnostima u visokom obrazovanju i o mogućnostima po završetku visokog obrazovanja na tržištu rada. Institut za razvoj obrazovanja je, u suradnji s hrvatskim sveučilištima i europskim partnerskim institucijama, napravio cjelovitu platformu za brzo i uspješno pokretanje i razvoj službi za profesionalno savjetovanje na hrvatskim sveučilištima. Platforma je objavljena na www.iro.hr (pod rubrikom Tempus projekti) i sadrži prijedlog modela službi za svako hrvatsko sveučilište te rezultate opsežnog istraživanja koji pokazuju potrebu za informacijama o procesima u visokom obrazovanju i zapošljavanju nakon stjecanja diplome. Prema istraživanju koje smo proveli 2006. godine u okviru projekta CAREER, 52,6% studenata je većinom ili potpuno nezadovoljno dostupnim informacijama. Informacije koje studenti imaju uglavnom dolaze iz kombinacije neslužbenih izvora na sveučilištu (drugih studenata i profesora) te izvan sveučilišta (obitelj i drugi kontakti izvan sveučilišta). 43,9% hrvatskih studenata informacije dobiva od kontakata izvan sveučilišta, 39,4% od drugih studenata, 25,8% od obitelji i 20,9% od profesora*. Dakle, ove statistike ukazuju na nepostojanje institucionalnih izvora informacija na sveučilištima o procesima u visokom obrazovanju i zapošljavanju nakon stjecanja diplome. *Izvor: Institut za razvoj obrazovanja