Rat na Prisavlju

No, kada je Sutlićeva dalekovidnica u pitanju, jasno je baš kao i prije i poslije Tuđmana, da se na njoj oduvijek provode ideološke i etničke čistke, a ne one profesionalne. Pa kada danas Šprajc i Stanković ustaju protiv Hloverke, jer ih ona pokušava svesti na remetilačke Srbe, koji su uvijek njezinom duhovnom i političkom ocu Franji Tuđmanu bili mrski, zaboravljaju ili se ne žele sjetiti svojih davnih televizijskih predaka na čijim je krvnim zrncima dotična mlada komunistkinja došla do pozicije koju, ma što oni trenutno mislili o tome, sada s pravom baštini. Ni Šprajc, ni Stanković, ni Latin, niti bilo tko drugi od ideološki suprotstavljenih, ali materijalno dobro situiranih televizijskih akvizicija ne mogu i neće u svojim prilozima citirati njezinu javnu objavu u Vjesniku iz 1991. godine kada je optužila veliku većinu ondašnjih ZG televizijskih uposlenika da jedva čekaju dočekati i posuti cvijećem JNA tenkove u Zagrebu. Nažalost, pamćenje je kratko, kao i uvijek, pa sada i Šprajc i Stanković, unatoč svojoj profesionalnosti, spašavaju javnim istupima vlastitu kožu zaboravljajući na stotine onih koji su istim, ako ne još i gorim principom, eliminirani prije njih i koje su Vrdoljak, Lilić, Marčinko i ostali izbacili s posla iz istog razloga zbog kojeg su sada Šprajc i Stanković na tapetu. S druge strane, Hrvatska televizija, kao najjači medij, i u svojoj ljetnoj šemi, provodi propagandu vladajućih forsirajući i dalje svoje kadrove koji su svoje novinarstvo diplomirali na rodbinskim vezama mrtvačnice na Mirogoju. Za one koji su davno poginuli na prisavskim rovovima, jer su se ćutili profesionalcima, ili su ih pak oni nedostojni njihovog znanja zvali Srbima, još dugo vremena nećemo vidjeti nikakvog priloga, sa ili bez Stankovića ili Šprajca na Sutlićevoj televiziji, ako se nitko iz ionako uništenog arhiva ne sjeti rubrike u posjet zaboravljenim asovima. I to je dobro. I za Hloverku, i njezine epigone, i za Stankovića i Šprajca. Do nekog novog čišćenja. Naravno, na humanitarnoj/hloverkinoj/ bazi.