hj.jpgPromocija knjige "Uglavnom pridjevi" Hrvoja Jurića održat će se u ponedjeljak, 5. siječnja, u 19 sati u kafiću Škver (Zvonimirova 31, Zagreb).

Na promociji će uz autora govoriti urednik knjige Kruno Lokotar.

O knjizi

Zbirka "Uglavnom pridjevi" Hrvoja Jurića, u izdanju Algoritma, Zagreb / Algoritam Stanek, Mostar, 2014., donosi deset ciklusa poetskih crtica i pjesama. Sam naslov zbirke kao da priznaje da ono bitno ovim pjesmama izmiče, ali, isto tako, da se oko pokušaja dosezanja toga bitnoga nastoji i da se od toga svaka umjetnost i svaki život sastoji.

Već pogled na naslove "pjesama" (recimo, prve četiri: Život, Uznesenje, Ljepota, Transsuptancijalizacija) potvrdit će filozofske preokupacije autora i pokazati da je Hrvoje Jurić pjesnik izišao iz filozofije, ili obrnuto. Tko će ga znati što je Prvo. Sve prožetost, ako nešto onda to, plemenit pokušaj sve obuhvata i artikulacije svega što poetski subjekt nastanjuje – a koje preciznom izmiče – vjerojatno je temeljni pojam, iako neizrečen u zbirci. No, poenta i jest u pokušaju: u tome se krije (s)misao.

Pjesnik će reći da je praćenje igre predmeta koji prerastaju u simbole i neizbježna značenja – tihi poziv, fotosinteza filozofa. O samoj gipkosti i zapletenosti mišljenja i pjevanja, o svojevrsnoj epistemologiji poezije Jurić će pisati, ajmo reći dijalektički, ali daleko od materijalizma. Dapače, pokušaj mirenja i mjerenja materijalnog i duhovnog za učinak ima da je proces važniji od rezultata, a rezultat Jurićevih poetskih promišljanja ide prema apsurdnom i oksimoronskom.

Mnoge rečenice ove zbirke lako će se pamtiti kao gnome ili krilatice. Upisana u mnoge tradicije, zbirka je prošivena citatima, posvetama, ali i kripto-navodima, imaginarnim zemljopisom, dakle, svijet mogućnosti je tretiran kao ravnopravna građa. Uglavnom, krećući od svakodnevnog u kojemu učas sine univerzalno, ponekad posežući i za tipičnim haiku motivima (vrabac, kapljica, cvijet), Hrvoje Jurić piše bez dodvoravanja i zavođenja. A i što će mu to kada piše o zavedenosti i opčinjenosti životom?

O autoru

Hrvoje Jurić (Bihać, 1975) radi kao profesor na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Također je aktivan u raznim znanstvenim, kulturnim i društvenim projektima i inicijativama.

Posebno se bavi etikom, bioetikom, rodnim studijima, filozofijom medija i socijalno-političkom problematikom. Poeziju piše od djetinjstva. 1997. je dobio nagradu "Goran" za mlade pjesnike.

Do sada je objavio pet pjesničkih knjiga: "Moje prve pjesme" (Bihać, 1988), "Moj svijet" (Bihać, 1991), "Nominativ" (Zagreb, 1997), "O nastajanju i nestajanju" (Zagreb, 2005), te "Uglavnom pridjevi" (Zagreb, 2014).