Časopis je nastao kao rezultat truda da se problematizira suvremeno poimanje radničke klase, ali i da se čitateljstvu približi kulturno stvaralaštvo koje zbog nerijetko programatske prirode uporno izbjegava nišu Kulture s velikim K.
U bloku autorskih tekstova možete čitati o slijepim pjegama liberalnih pedagoških programa, prikazivanjima i samouprizorenjima samohranih majki iz radničke klase u Velikoj Britaniji te internoj logici ophođenja prema radničkom podrijetlu i radničkoj klasi u diskografijama popularnih glazbenih sastava današnjice.
Prijevodni blok podijeljen je u četiri segmenta. U prvom, Radničko iskustvo, svakodnevica i popularna kultura, pronaći ćete tekstove o radnicama i kulturnim praksama iz New Yorka s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, sveučilišnim profesorima i profesoricama iz radničkih obitelji te modalitetima aproprijacije popularnih glazbenih proizvoda od strane suvremene američke radničke klase.
Freeter književnost u Japanu nudi tekstove o medijskoj opsesiji prekarijatom tijekom 1990-ih godina i promjenama japanskog književnog polja, odnosno nastankom tzv. freeter književnosti.
U segmentu Žensko lice radničke klase možete čitati o američkoj ženskoj revolucionarnoj prozi iz 1930-ih godina, o diskurzivnoj tvorevini la mujer obrera ("ženi radnici"), regulaciji "poželjnog ponašanja" radnica koja je u Kolumbiji proizašla početkom 20. stoljeća iz viših društvenih slojeva, te stremljenjima radnica prema "dezidentifikaciji" sa svojom klasnom pozicijom.
U Radničkoj književnosti Weimarske Republike nalaze se tekstovi o krizi izdavaštva, "amerikanizaciji" društva i proletersko-revolucionarni

