Preminula novinarka Ana Rukavina

Nikad je nisam susreo, ali osjećam se kao da mi je umro netko blizak. Ove riječi jednog našeg kolege opisale su sve ono što smo osjećali jučer kad smo čuli da je naša kolegica Ana Rukavina u 29. godini života izgubila bitku s teškom bolešću. Posljednjih tjedana Ana Rukavina, novinarka Vjesnika, ‘ušla’ je u mnoge domove jer je zatražila pomoć u trenutku kada je shvatila da se više ne može sama boriti s leukemijom. No, nije stala samo na tome da pomogne sebi već je predložila da se prikupljeni novac iskoristi i za osnivanje banke umbilikalne krvi (iz pupčane vrpce) i registra dobrovoljnih darivatelja koštane srži. - Ana je dala velik zamah toj ideji. Nećemo odustati, to joj dugujemo - rekao je jučer doc. dr. Mirando Mrsić, hematolog u KBC-u Rebro koji je sa svojim kolegama posljednjih godinu i pol dana liječio Anu od leukemije. - Mnogim oboljelima transplantacija koštane srži su doslovno spas. No, teško je pronaći pogodnog davatelja. O koliko velikom problemu je riječ, dovoljno govori i činjenica da danas rođeno dijete ne bi pronašlo davatelja među šest milijardi stanovnika na Zemlji - objašnjava dr. Mrsić. Budući da je za transplantaciju koštane srži, za razliku od drugih organa, potrebna potpuna podudarnost tkiva, teže je pronaći kompatibilnog darivatelja. Ana je bila jedna od onih desetak oboljelih od leukemije kojima je jedina šansa bila transplantacija koštane srži od nesrodnog davatelja. Tim liječnika koji se brinuo o njoj pronašao je šest potencijalnih davatelja. Nažalost, Ana nije dočekala svoju šansu za ozdravljenje. “Sve moje želje zapravo stanu u dvije riječi - želim život. Svjesna sam svih rizika koji me očekuju, spremna sam i na deblji kraj, nije me strah, samo se ne želim okrenuti i otići, a da nisam sigurna da sam učinila sve što sam mogla da se još neko vrijeme zadržim tu među vama. Apsolutno vjerujem svojim liječnicima, ali znam gdje živim, stoga Vas najljubaznije molim da mi pomognete. Jedino što Vama, i sebi moram obećati jest da ću se truditi biti hrabra i vedra i kad bude teško. A bit će, to sigurno znam”, napisala je Ana u pismu svojim prijateljima prije dva tjedna koje je u nekoliko sati na noge diglo novinarsku zajednicu. Medijskoj podršci pridružili su se mnogi znani i neznani, a za Anino moguće liječenje u Americi u samo nekoliko dana prikupljeno je više od 1,2 milijuna kuna. Iako Ane više nema, sigurni smo da će njezina inicijativa spasiti mnoge druge jer joj je želja bila da se sakupljeni novac, ako joj ne bude potreban, iskoristi za osnivanje hrvatske banke umbilikalne krvi i za registar dobrovoljnih davatelja koštane srži. Već su se jučer čuli prijedlozi kako bi se trebala osnovati zaklada koja bi nosila Anino ime, a iz koje bi se financirali ovi projekti. Početna tipizacija stoji 5000 kuna po donoru Banke koštane srži svagdje u svijetu pokrenute su na privatnu inicijativu i rade na principu samofinanciranja. - Država treba pametno skrbiti o novcu koji ima i stoga je razumljivo da ne može financirati banku koštane skrbi. Mislim da bi bilo neetično da ulaže novac u nešto što se nikada neće iskoristiti. No, nadamo se da će HZZO plaćati barem prvu tipizaciju za one koji žele donirati svoju koštanu srž. Nakon što banka zaživi, moći će se sama financirati jer svaki zahtjev za koštanom srži koji dođe iz neke druge zemlje naplaćuje se između 20 i 30 tisuća eura - kaže dr. Mirando Mrsić. Za početne tzv. HLA tipizacije koje se rade u Laboratoriju za tipizaciju tkiva na Rebru potrebno je oko 5000 kuna po donoru. Uzimanje koštane srži, dodaje dr. Mrsić, siguran je i bezbolan postupak koji su liječnici na Rebru napravili više od 600 puta, a dob pacijenata bila je od 2 do 70 godina i nikome se ništa nije dogodilo. U mnogim su zemljama ustanovljeni nacionalni registri koji zajednički čine Svjetsku organizaciju davatelja koštane srži (BMDW). Asocijacija sadrži 54 registra u 40 zemalja širom svijeta. Hrvatskoj neophodno barem 15.000 davatelja U svijetu trenutačno ima oko deset milijuna davatelja, no za samo 30 posto oboljelih pronađe se podudarna koštana srž. Kroz Rebro godišnje prođe 100 bolesnika oboljelih od leukemije i limfoma. U tom se vremenu, kaže dr. Mirando Mrsić, napravi između 10 i 15 nesrodnih te između 20 i 25 srodnih transplantacija koštane srži. Nesrodne transplantacije vrlo su agresivne i toksične i zbog toga ih ne rade kod pacijenata starijih od 35 godina. - Uskoro ćemo pokrenuti akciju kako bismo kod građana podigli svijest o potrebi doniranja koštane srži. Budući da je kod nas razvijena svijest o dobrovoljnom darivanju krvi, nadam se da to neće biti problem - kaže dr. Mrsić koji je ujedno i jedan od inicijatora osnivanja banke koštane srži u Hrvatskoj. Hrvatska udruga leukemija i limfomi koja već dugi niz godina skrbi o pacijentima oboljelim od hematoloških bolesti priprema knjižicu s najčešćim pitanjima i odgovorima kako bi građani dobili potpuni uvid u ovu problematiku. - Najakutniji problem koji moramo riješiti je osnivanje registra dobrovoljnih davatelja koštane srži. Stručnjaci procjenjuju da bi u našem registru trebalo biti između 10 i 15 tisuća ljudi kako bi projekt bio uspješan jer najlakše je pronaći pogodne davatelje u istoj etničkoj skupini - objašnjava tajnica Udruge Jadranka Santini.