Predstavu izvode Iva Nerina Sibila, Aleksandra Mišić i Tomas Kutinjač, a dramaturgiju potpisuju Žak Valenta i Andrej Mirčev. Predstava performativno mapira problem homofobije u suvremenog društvu te je posvećena Dejanu Nebrigiću (1971-1999.), jednom od prvih LGBTQ aktivista na prostoru bivše Jugoslavije.
Kao svojevrsni nastavak, tj. drugi dio trilogije koja problematizira konflikt između umjetnika i društvenih tabua, predstava Hermafroditi duše autora Žaka Valente performativno fokusira problem i diskurs homofobije u suvremenom društvu. Strukturirajući izvedbeni materijal na temelju biografije i djelovanja britanskog umjetnika Dereka Jarmana te gay aktivista Dejana Nebrigića, kreira se narativni okvir upisan i transformiran kroz afektivni fizikalitet izvođača.
Biografsko-forenzički spisi sa suđenja ubojici Dejana Nebrigića dramaturški bivaju kontrapunktirani korpusu ideja Michela Foucaulta koji kruži oko relacije između seksualnosti, nasilja, moći i tjelesnosti. Različite politike tijela ovdje se, dakle, mogu promatrati kao ona točka u kojoj se lomi reprezentacija, odnosno kao onaj diskurzivni učinak koji pokazuje u kojoj mjeri rodni identitet ne predstavlja nešto fiksirano i stabilno već ga treba tretirati kao proizvod različitih tehnologija zasnovanih u ponavljanju društveno-ideoloških matrica.
Projekt Hermafroditi duše zamišljen je kao pokušaj senzibiliziranja javnosti povodom onih subjekata koji su marginalizirani, odnosno diskriminirani/ugroženi zbog svoje ''drugačijosti'' i različitosti.

