Manto (1912. – 1955.) je bio enfant terrible urdske književnosti. Birajući ponekad teme koje njegovi suvremenici i književni kritičari, a osobito dežurni dušobrižnici, nisu smatrali prikladnima za pristojnu lijepu književnost, Manto se tijekom cijelog svog književnog stvaralaštva borio s lažnim moralom i njegovim zagovornicima, dajući presjek indijskog i pakistanskog društva u onim segmentima koji često ostaju zakriveni oku čitatelja
Manto je značajan ne samo kao autor koji je stvorio zamjetan književni opus, već i kao autor koji je utro put generacijama pakistanskih i indijskih književnika koji su došli nakon njega.
O knjizi, o Mantovu životu i djelu, o politici i njenom odrazu u književnosti, o prelaženju raznih granica – onih književnih normi, država i moralnosti - govorit će Krešimir Krnic, prevoditelj ove zbirke. Krnic predaje hindski, sanskrt i predmete vezane uz indijsku književnost i kulturu na Katedri za indologiju i dalekoistočne studije Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

