Poslušni 'zaštitari' za javne garaže u povijesnoj jezgri

Kako i zašto je došlo do toga da pročelnica Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode piše primjedbu na Prijedlog GUP-a (u javnoj raspravi, umjesto da je kao čelnica gradske institucije s posebnim ovlastima dala svoj doprinos prethodnoj raspravi) nudeći sedamnaest lokacija za izgradnju javnih garaža u povijesnom središtu Zagreba, za čiju je zaštitu upravo ona zadužena? Grad Zagreb naručio je od Instituta za promet i veze Studiju o rješavanju problema parkiranja u središtu Zagreba. Institut je kao paraznanstvena ustanova (vezan uz fakultet koji prodaje ispite, diplome, magisterije i doktorate, što istražuje Državno odvjetništvo, čitali smo u tisku) pristao izraditi navedenu Prometnu sutudiju, izvan i iznad cjelovitog sustava prostornog planiranja, unutar kojeg je promet samo jedan od podsustava, u interakciji sa ostalim podsustavima, a parkiranje samo manji dio segmenta prometne politike. Na taj se način moglo dogoditi da Studija predlaže izgradnju pet javnih garaža, s ukupno 2500 parkirališnih mjesta, na vrlo spornim i neprihvatljivim lokacijama i suprotno svim principima suvremene prometne politike europskih gradova. Jedna od predloženih lokacija - Strossmayerov trg, s kojom se izrađivač Studije naročito hvalisao (najveća garaža sa 1120 parkirališnih mjesta) prevršila je svaku mjeru, čak i za pročelnicu gore spomenutog nadležnog tijela za zaštitu kulturnih dobara u gradu Zagrebu. Činjenica da je povijesna cjelina Donjeg grada na prvom mjestu Registra nepokretnih kulturnih dobara Grada Zagreba (broj rješenja Z - 1525) ne čini se toliko nezgodnom kao činjenica da se u istom registru kao lokalitet nalazi Zelena potkova Zagreb (broj rješenja Z - 1536), čiji integralni i možda najvrjedniji dio predstavlja upravo Strossmayerov trg. Umjesto da upozori naručioca i izvođača sporne Studije da su njihove ideje u suprotnosti sa Zakonom o zaštitu i očuvanju kulturnih dobara, kojeg je 1999. donio Hrvatski sabor i potpisao Franjo Tuđman, pročelnica prešućuje ovaj atak na povijesnu baštinu i kao revna službenica nudi još skandaloznije rješenje. Skandaloznije je zbog toga što su autori studije prekršili samo metodologiju integralnog prostornog planiranja i pokušali se nametnuti svojim (prometnim) sektorom, a ona pak zanemaruje sektor za kojeg je odgovorne, da bi se bavila tuđim poslom (planiranjem prometa), samo zato da bi izišla u susret građevinsko-parkirališno-garažnom lobiju. Izvodeći inventuru prastarih nevažećih (ukinutih) prostornih planova (od 1973. godine nadalje) pronalazi sve lokacije na kojima je bilo koji autor ikada ispitivao mogućnosti izgradnje podzemnih garaža. Tako se rodio popis lokacija za sedamnaest mogućih podzemnih javnih garaža, od lokacije Britanski trg do lokacije Trg žrtava fažizma, sve u zoni zabrane izgradnje javnih garaža po važećem Generalnom urbanističkom planu. Za zonu zabrane izgradnje javnih garaža Doris Kažimir usuđuje se reći da je to fiktivan obod koji nema nikakvog smisla.
Pritom se poziva na svoju vlastitu analizu svih relevantnih aspekata (prometnih, vlasničkih odnosa, mogućih kapaciteta, dostupnosti)... za ponuđene lokacije i tvrdi da nijednom egzaktnom prometnom studijom do sada nije dokazano da bi gradnja garaža imala nepovoljan utjecaj na stanje prometa u središtu grada! Tako ona samu sebe promovira u prometnog stručnjaka i recenzenta svih istraživanja, studija i europskih deklaracija i preporuka, pa čak i Prometne studije iz 1999. godine koju je izradila engleska firma MVA (studija je koštala 1,6 milijuna eura, a sufinancirala ju je Svjetska banka), koja se zalaže za strogu restrikciju automobilskog prometa u središtu grada, kao preduvjet razvoja i jačanja uloge javnog prometa i zaštite povijesnog središta. Za razliku od Doris Kažimir, koja je odgovorna za zaštitu spomenika a bavi se planiranjem prometa, njen sudrug gospodin Dadić, kao prometni stručnjak brine za spomeničku baštinu i estetiku, te kaže u vezi s javnim garažam u povijesnoj jezgri da se vizure grada ne bi narušile njihovom gradnjom, jer bi se gradile ispod zemlje. Kao da se radi o vizurama! Radi se o povećanom prilivu i protoku automobila po uskim ulicama koje su građene za kočiju, a ne za automobile, a kojima se istovremeno odvija i javni (tramvajski) promet. Zbog kolona automobila koje bi tražile, punile i praznile njegove javne garaže tramvaj bi u Zagrebu stao. Umjesto da se zalaže za razvoj javnog prometa taj profesor praktički se zalaže za njegovo ukidanje! To što nam umjesto mogućnosti unapređenja potencijalno idealnog postojećeg javnog prometa - gradskog tramvaja i gradsko-prigradske željeznice - nudi dizanje željezničke pruge istok-zapad i deset prometnih čvorova na sjevernoj tangenti nije drugo nego zavođenje vrlo dubioznim planovima za daleku budućnost. A do tada neka građevinski lobi i automobili budu idealno zbrinuti! O građanima u ovom gradu nema tko brinuti. Neka se isele iz grada, već im je poručeno.