Politički lobiji zaslužni za lihvarske honorare odvjetnika

Sukladno važećim odvjetničkim tarifama u Hrvatskoj stranka mora platiti odvjetniku za izlazak na 1 ročište 100.000,00 kn, ako je vrijednost imovinskog spora 22,5 mil. kuna. U slučaju vrijednosti spora od 10 mil. kn izlazak na ročište odvjetnika košta 75.000,00 kuna. Ako se uzme u obzir da su stranke obavezne platiti naveden iznose za svaki izlazak na ročište i sudski podnesak, onda se lako dolazi do milijunskih iznosa koje stranke moraju platiti na ime odvjetničkih honorara. U navedenim slučajevima odvjetnički honorari u Hrvatskoj iznose višestruki iznos od honorara koji koje zaračunavanju odvjetnici u bogatoj Njemačkoj. To je moguće zahvaljujući činjenici da Hrvatska odvjetnička komora određuje visinu honorara svojih članova, a te odluke imaju zakonsku snagu. Drugim riječima Hrvatska odvjetnička komora je od Sabora davne 1994. god. dobila zakonodavne ovlasti (čl. 18 Zakona o odvjetništvu), a ona je te ovlasti do kraja zloupotrijebila. Prosječno sudsko ročište ne traje duže od pola sata, tako da hrvatski odvjetnik kod viših vrijednosti sporova zaradi do 100.000,00 kuna po satu, jer sudsko ročište i dolazak na sud rijetko traje duže od jednog sata. Tako enormne zarade odvjetnika omogućili su politički lobiji koji su odvjetnicima dali odriješene ruke da obračunavaju lihvarske cijene za svoje usluge, a što je još žalosnije građani i pravne osobe nemaju izbora. Ne samo to nego ovakav način obračuna odvjetničkih tarifa umnogostručuje trajanje sudskih postupaka, jer odvjetnik zaračunava posebnu „nagradu“ za svako ročište i za svaki pisani podnesak, što je u na primjer u SR Njemačkoj isključeno. U Njemačkoj odvjetnik zaradi isti iznos bez obzira koliko je ročišta održano ili pismeni podnesaka predano. Takav način obračuna odvjetničkih tarifa isključuje sukob interesa stranke i njezina odvjetnika i znatno skraćuje trajanje postupka, jer odvjetnici nemaju interesa odugovlačiti sudske postupke. Zarade odvjetnika i sudaca u Hrvatskoj su neujednačene, tako da odvjetnici zarađuju i do nekoliko tisuća puta više od svojih kolega sudaca, a što ima za posljedicu da svi kompetentni i iskusni suci napuštaju sudačka zanimanja i odlaze u odvjetnike. Time se smanjuje broj kompetentnih kadrova u sudačkim zanimanjima, što vodi do totalne erozije hrvatskog pravosuđa. Nažalost ni jedna od političkih opcija do sada nije pokazala interes da zakonom regulira odvjetničke tarife i time spriječi ozakonjenu pljačku hrvatskih građana i pravnih osoba. Visina odvjetničkih tarifa u Hrvatskoj ne može se ničim opravdati, jedino osnovanom sumnjom umreženosti politike i odvjetništva sa svrhom da se isisa što je moguće više novca od građana, a naročito od pravnih osoba. Izlaz iz slijepe ulice je hitna promjena Zakona o odvjetništvu i donošenje Zakona o odvjetničkim tarifama po ugledu na većinu europskih zemalja, koje poštuju načelo socijalno pravne države, a to znači da pravna zaštita mora biti dostupna po razumnim cijenama, što u Hrvatskoj nije slučaj od njezina osnivanja, i zato Republika Hrvatska u Europi vodi po broju povreda ljudskih prava zbog dugotrajnosti sudskih postupaka. Postavlja se samo pitanje koliko dugo će građani Hrvatske biti spremni trpjeti takvu vrstu državnog terorizma.