Nešto kontradiktornije i tragikomičnije teško da se moglo smisliti!
S jedne strane kamatare optužene za teška kaznena djela, i to osobe kod kojih je pronađen eksploziv i oružje, pušta se na slobodu, a istodobno građane poziva na građansku hrabrost da prijave slučajeve kamatarenja. Prijaviti nekoga tko doma ima cijeli mali ratni arsenal, kojim mogu sasvim efikasno utjecati na svjedoke, prije bi bila građanska ludost nego hrabrost.
Našoj policiji kao da je dosadno u ove vruće ljetne dane jer se ponaša tako kao da se s opakim kriminalcima igra mačke i miša, u stilu malo te hapsim, malo te pustim. Zašto je trojac uopće pušten iz pritvora odmah nakon krim obrade mogu biti dva razloga i uzroka: ili je policija traljavo obavila posao, pa u svojoj kaznenoj prijavi nije navela dovoljno jake argumente koji bi automatski odredili pritvor, ili je sudac bio pod nekim pritiskom ili prijetnjom, ili će ipak biti ono treće da se nije snašlo splitsko županijsko tužiteljstvo.
Tek sad naknadno se pravda tužiteljstvo da ranije nije zatražilo pritvor jer nije imalo neke podatke koje sada ima, ne otkrivajući koji su to novi podaci, iako je nejasno što im je još trebalo s obzirom na to da su osumnjičeni privedeni zbog teških kaznenih djela, iznude u pokušaju, oštećenja tuđe imovine i nedopuštenog posjedovanja oružja.
No, sve to nije bilo dovoljno Županijskom odvjetništvu da zatraži pritvor. Split tako postaje hrvatski pravosudni slučaj, jer ovo nije prvi skandalozni događaj ili odluka tamošnjih lokalnih sudskih vlasti, treba se prisjetiti samo istrage oko Brodosplita, koja je trajala oko godinu i pol, pa slučaja maloljetnika koji je luksuznim automobilom svoga oca pregazio dvije djevojke, ali ni jedan dan nije proveo u zatvoru jer je iz dobre obitelji, ili sramotni slučajevi suca Lozine koji je za vrijeme nekih sudskih procesa za ratne zločine, zajedno s rodbinom i prijateljima optuženih, prijetio svjedocima, što je već dovoljno simptoma da bi se uspostavila dijagnoza da sa splitskim pravosudnim aparatom nešto nije u redu, i da bi se njime trebali pozabaviti i predsjednik Vrhovnog suda i glavni državni odvjetnik i ministrica pravosuđa.
A i ravnatelj policije Benko bi, osim one dvije prigodne rečenice građanima da prijavljuju slučajeve kamatarenja, trebao sa svojim plavcima poduzeti konkretne mjere, pa ne samo pozivati građane onako od oka da prijavljuju što znaju, a da im nije ponudio primjerice konkretne telefonske brojeve na koje i kome to mogu dojaviti, jer bez toga sve prije sliči na propagandni potez nego na neku konkretnu akciju.
