U domaćoj povijesti presudne 1971. tada mladi redatelji Zoran Tadić i Branko Ivanda snimali su dokumentarni film o revolucionarnim studentskim prosvjedima u Zagrebu, a producent je bio Kruno Heidler i njegov Filmski autorski studio, koji je generirao neke od najznačajnijih domaćih filmova s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih.
No, snimljeni materijal u režiji budućih klasika hrvatske kinematografije završio je na policiji te ostao zaboravljen punih trideset godina, sve dok početkom novoga milenija nije iskopan iz arhiva i pretvoren u film znakovita naziva Poezija i revolucija, a u produkciji agilnoga Factuma.
Revolucija zabilježena ovim filmom završila je uhićenjem i zatvaranjem studentskih vođa te cenzuriranjem i arhiviranjem svih postojećih materijala o prosvjedima. No, naša se prošlost uvijek i iznova vraća unatoč svim pokušajima da je se promijeni, zaboravi, izgubi. Tako je i Branko Ivanda konačno dobio priliku da s dijelom originalnih materijala ispriča priču o jedinstvenoj pobuni mladih kojoj su on i Tadić svjedočili, a koja je bila jedan od oni trenutaka kada se čini kako povijest oštro mijenja svoj smjer dolazeći korak bliže idealu boljega i drugačijega svijeta.
Kratke slike kroz četiri programske cjeline pozornost posvećuju inovativnim filmskim strujanjima, prateći tokove suvremene produkcije, ali i klasičnih ostvarenja koja su ostavila neizbrisiv trag na različite svjetske kinematografije.