Na portalu Poslovni.hr naletih ovih dana na vijest kako je mogućnost da jedan krak Južnoga toka ipak prođe kroz RH bila predmetom razgovora naše nove premijerke Jadranke Kosor i Vladimira Putina u vrijeme nedavnog međunarodnog skupa u poljskom Sopotu. Sve dok nisam pročitao prateći tekst ove vijesti, mislio sam da je razlog dosadašnjega ignoriranja ruskih i Gazprom-ovih inicijativa bila obična nesposobnost nadležnih sagledati interese vlastite zemlje. Sada sam shvatio da su pored poslovnog autizma posrijedi bili i politički razlozi:
1. Naši su se inicijalno priklonili projektu Nabucco, jer je to bio projekt Europske Unije
2. Kada su uvidjeli da planirana trasa Nabucca zaobilazi Hrvatsku preko Mađarske, onda su počeli razmišljati kako bi bilo lijepo prikopčati se nekako na sjevernog susjeda
3. Tada su se sjetili da tako nešto nije prioritet mađarskog MOL-a, iako je većinski vlasnik INE, jer je već stupio u partnerske odnose s austrijskim OMV-om, pa su počeli razmišljati o dobijanju plina preko Sjevernog toka, odnosno podbaltičkog cjevovoda i Njemačke
4. Pri tome im nije smetalo što bi to bio „ruski plin", isti koji bi se mogao dobijati preko Južmoga toka, već što bi se taj preuzimao iz Srbije, s mogućim tranzitom kroz Republiku Srpsku
E sad, Nabucco jest projekt EU, ali Njemačka, koja ga podržava, istovremeno gradi s Rusima podbaltički plinski cjevovod, a i Italija je ruski partner u izgradnji Južnoga toka. Ako vlade ovih ključnih članica EU ne vide nikakvu kontradikciju između podrške Nabuccu i gore spomenutih alernativnih koridora, na osnovu čega su u Zagrebu zaključili da opredijeljenje za taj europski projekt isklučuje Južni tok?
Mađari nisu imali takvih dilema, pa igraju na obje karte. A nama smeta što bi nam ruski plin stizao preko Srbije. Radije bismo ga preuzimali od Mađarske, iako bi ga ova, preko sjevernoga kraka Južnoga toka, dobijala od Srbije! No, dogovor o tome još nije finaliziran. Za sada je ugovoren samo odvojak ruskog projekta, koji će ići od Bugarske preko Grčke pa ispod Jonskog mora do južne Italije.
I Turska, ključna tranzitna zemlja za Nabucco, kojeg se nije odrekla, je nedavno izašla u susret Rusima i pristala da podmorska trasa Južnoga toka prema Bugarskoj jednim dijelom prođe njezinim teritorijalnim podmorjem (čime će ukrajinske teritorijalne vode biti zaobiđene). Za uzvrat su se Rusi, koji su prije par godina u partnerstvu s Talijanima (Gazprom-ENI) izgradili i pustili u upotrebu podvodni cjevovod Plavi tok, kojim njihov plin stiže u Tursku, odlučili pristupiti izgradnji paralelnog podmorskog naftovoda. Ovim će ruska nafta stizati do turske luke Samsun na sjeveru, biti pumpana preko Anadolije do terminala u Ceyhanu na Sredozemnom moru i prodavana na svjetskom tržištu.
Nisam vidio iz novinskih vijesti da li su Putin i turski premijer Erdogan razgovarali i o turskom priključenju na buduću mrežu Južnoga toka. Takva je opcija tehnički izvodiva. Naime Turska i Bugarska su već umrežene, a izgradnja plinskoga priključka prema Grčkoj (naftni priključak već postoji), jednom kada Južni tok proradi, bi zahtijevala minimalne investicije. No, za sada je ruski plin isključivo namijenjen turskoj domaćoj potrošnji. Ukoliko međutim Turska, pored ruskoga i azerbejdžanskoga plina koji joj već stiže, počne dobivati još irački i iranski (a preko Azerbejdžana ili Irana i turkmenski), onda će raspolagati s dovoljnim količinama za snabdijevanje i Nabucca i oba kraka Južnoga toka - južni, koji je više manje dogovoren, i sjeverni - o kojem se još pregovara sa Srbijom i Mađarskom. Rusi, kao što je rečeno prethodno, pokušavaju pridobiti i Hrvatsku. Tranzit iz Srbije preko Hrvatske prema zapadu bi bio racionalniji i jeftini nego preko Mađarske.
Davor Štern, bivši direktor INE i bivši ministar, smatra da još uvijek nije kasno da se o tome postigne dogovor. Vidim, na žalost, kako u Ministarstvu gospodarstva još uvijek smatraju da je za Hrvatsku "važniji Sjeverni tok", te da se "trenutno više radi na plinovodu koji bi spojio hrvatski i mađarski plinski potencijal", a da se od Rusa očekuje nekakva "studija" o mogućoj trasi kroz Hrvatsku. Na zdravlje!
U nadležnom Ministarstvu, zaduženom, između ostaloga, za energetiku, još uvijek misle kako bi Nijemci, Mađari i/ili Rusi trebali odraditi njihov posao! Očito im ne pada na pamet da bi sami trebali nešto učiniti i biti inicijatori dogovora sa svima koji su voljni surađivati. Upravo je skandalozno što od Rusa očekuju studiju koju bi sami trebali ponuditi. Trebali bi se konačno osloboditi svojih kratkovidih političkih fobija i razmišljanja u ekonomski priglupim kategorijama"ili-ili", i opredijeliti za "i-i" podjednak pristup svim potencijalnim partnerima. Tim bolje ukoliko nam prirodni plin bude istovremeno stizao preko Njemačke, Mađarske i Srbije, a ukapljenog plina (LNG) iz arapskih zemalja.
