28. sjednica
U utorak 12. srpnja održana je 28. sjednica Skupštine Grada Zagreba, sa 39 točaka dnevnog reda, koja je trajala od 9 ujutro do 21 sat navečer. Olakšavajuća je bila okolnost da nakon toga nastupaju ljetni praznici, te da će se slijedeća sjednica održati tek krajem rujna, do kada će valjda minuti ljetne vrućine.
Unatoč velikom broju raznolikih tema najviše je vremena oduzela ponovna rasprava o visini učešća roditelja u troškovima smještaja djece u dječje ustanove. Iako je skupština odbila prijedlog gradonačelnika da se uspostavi skala koja bi ovisila o dohotku roditelja, on je ponovno došao na skupštinu s istim prijedlogom, ne otvorivši mogućnosti nikakvog dijaloga i sporazuma sa zastupnicima, koji su tražili umjesto dohodovnog imovinski cenzus. Rasprava je bila dugotrajna i zamorna jer su svi ponavljali svoje, već iskazane argumente. Suštinski argument iznio je profesor Josip Kregar, naglasivši da nikakva nova (gradonačelnikova) odluka nije donesena na Skupštini, pa prema tome nije moguće govoriti da se ne zna koliki će biti troškovi smještaja u dječje ustanove, jer oni iznosi 400 kuna za vrtiće i 200 kuna za jaslice, po jedinoj važećoj odluci.
HDZ-ovi zastupnici optuživali su da su roditelji i upraviteljice dječjih ustanova zbunjeni, jer se ne znaju cijene vrtića, povezujući taj "kaos" s optužbom da SDP nije sposoban vladati gradom, a kamoli državom. Pri tome su očigledno zanemarivali činjenicu da su tri HDZ-ova ministarstva dala jasno tumačenje da skupština utvrđuje cijene smještaja u dječje ustanove
Unatoč tome ponovno su HDZ-ovi zastupnici optuživali da su roditelji zbunjeni, kao i upraviteljice dječjih ustanova, jer se ne znaju cijene vrtića, povezujući taj "kaos" s optužbom da SDP nije sposoban vladati gradom, a kamoli državom. Pri tome su očigledno zanemarivali činjenicu da su tri HDZ-ova ministarstva dala jasno tumačenje da skupština utvrđuje cijene smještaja u dječje ustanove i da gradonačelnik treba predložiti rebalans proračuna koji prati takvu odluku. SDP-ovi su zastupnici na to opet mogli konstatirati da je samo HDZ-ova državna vlast kriva za takve propise koji nisu predvidjeli razrješenje sličnih situacija, uključivo mogućnost opoziva gradonačelnika u slučaju nepoštivanja skupštinskih odluka. Konačno je donesen skupštinski zaključak koji obavezuje gradonačelnika da predloži rebalans proračuna koji će omogućiti provedbu važeće odluke, a gradski Ured koji šalje uplatnice roditeljima da to učini u skladu s važećim propisima, a ne gradonačelnikovim željama.
Tek nakon 16 sati došla je na red četvrta točka dnevnog reda koja se odnosila na prijedlog Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja. Ovdje je situacija bila znatno lakša i ugodnija, jer je za razliku od prvog poziva, sa dva odvojena prijedloga odluka (gradonačelnika i SDP-a s koalicijskim partnerima) sada bio na dnevnom redu samo jedan, međusobno usklađen prijedlog. Kako je moguće da se organizacija parkiranja, za razliku od cijena vrtića, mogla na pristojan način međusobno dogovoriti? Dapače, u procesu dogovaranja aktivno su sudjelovali i drugi zastupnici. Tako su usvojene primjedbe, koje smo potpisali nas troje nezavisnih zastupnika. Tražili smo da cijene parkiranja na svim javnim parkirališno-garažnim površinama (javnim parkiralištima, javnim gradskim garažama i park&ride parkiralištima) određuje skupština kao jedinstveni tarifni paket kojim se uvelike utječe na politiku prometa u mirovanja, a time i na cijelu prometnu politiku. Kao primjer naveli smo teoretsku mogućnost da ta gradska politika odredi čak besplatno parkiranje na park&ride parkiralištima, ili uključivanja troška parkiranja u cijene voznih karata, kako bi se poticalo korištenje javnog prometa umjesto osobnog automobila. Takvu odluku ne bi nikada mogao donijeti Zagreb parking, kojemu je kao organizatoru parkiranja najvažnija zarada, a prvi je prijedlog upravo to predviđao, da cijene na ovim parkiralištima i u javnim garažama određuje Zagreb parking. U raspravi je potpuno logično naglašeno da će se kvaliteta Odluke pokazati tek kad se počne provoditi, jer ona sadrži veliki broj detaljnih odredbi čiji učinak nije moguće unaprijed u cjelosti ocijeniti.
Između ostalih točaka izdvojit ću utvrđivanje triju urbanističkih planova uređenja (detaljnih planova), koji su prošli svu propisanu proceduru. Unatoč tome, jedan od njih (gospodarska zona Sesvetski Kraljevec jug) nije usvojen. Odbor za prostorno uređenje predložio je da se u radnoj zoni pretežnost proizvodnih sadržaja povisi na 70 posto, a za to je potrebno ponoviti javnu raspravu. Ovo Odboru nije bilo lako tako odlučiti, jer se time investitoru za tri mjeseca produžuje procedura. S druge strane, zona o kojoj se radi možda je jedna od posljednjih slobodnih radnih zona u koju će se moći usmjeriti proizvodne djelatnosti, bez kojih se zagrebačko gospodarstvo ne može smatrati zdravim i perspektivnim, budući da su veći dio drugih radnih zona "potrošili" trgovački centri i skladišta. Možda se čitatelji sjećaju kako sam, zbog istih razloga, kritički nastupila na skupštini i pisala o štetnoj i nedgovornoj prenamjeni proizvodne zone tvornice Munja i još nekih industrija u stambeno - uredsku zonu na Žitnjaku.
Od urbanističkih tema također je značajno donošenje sedam zaključaka o kupnji ili zamjeni nekretnina, potrebnih za izgradnju gradskih uliica, među kojima su se tri odnosile na vrlo važnu prometnicu, produženu Branimirovu ulicu. Svi ovi zaključci već su bili predmetom rasprave na odborima i Skupštini, i tek su sada konačno usvojni, kad su zastupnici dobili sve potrebne materijale koji omogućavaju meritorno odlučivanje. Gradske stručne službe koje su zastupnicima pripremale traženu dokumentaciju možda su to osjećale kao nepotrebnu gnjavažu. Budući da se radi o milijunskim vrijednostima zastupnici su ipak na tome insistirali, imajući u vidu sve manipulacije nekretninama koje su se događale u prošlom mandatu skupštine.
Na ovom mjestu osjećam potrebu replicirati trojici H-Alterovih čitaoca (ime, dugi i kurbla), koji ne vide potrebu izgradnje novih ulica u gradu. U potpunosti se slažem s njihovim mišljenjem da je automobilski promet inkopatibilan s gradskim prostorom i da je nužno razvijati javni promet, posebno šinskim vozilima za masovni promet. Činjenica je, međutim, da se takav model optimalno razvija u gradovima gdje je ulična mreža ravnomjerno rasprostrta, što u Zagrebu nije slučaj. Upravo Branimirova i Šarengradska tipičan su primjer ulica koje je GUP s puno razloga planirao. Naprimjer, Šarengradska bi preuzela automobilski promet Savske ceste, gdje bi se u tom slučaju nesmetano odvijao promet šest tramvajskih linija, čija se kašnjenja, zbog zagušenja u Savskoj, reflektiraju na cijelom gradskom području. Prvo, ravnomjerno i uravnotežena razvedena ulična mreža rasterećuje preopterećene ulice, te se u njima smanjuju prometne gužve, a drugo, istim tim ulicama odvija se i javni promet (autobus, a u boljoj varijanti i tramvaj). Zato je potrebno izgraditi osnovnu uličnu mrežu, a prometnom politikom destimulirati korištenje automobila unutar grada, čemu je pak preduvjet brz, redovan, komforan i jeftin javni gradski prijevoz.
Tražili smo da cijene parkiranja na svim javnim parkirališno-garažnim površinama određuje skupština kao jedinstveni tarifni paket kojim se uvelike utječe na politiku prometa u mirovanja, a time i na cijelu prometnu politiku
I ovog puta bih o nekim točkama dnevnog reda rado obavila prethodnu konzultaciju s građanima, o čemu sam načela temu u prošloj kolumni. Faktično za to postoji realna mogućnost, koja se možda neće dopasti čitateljima, jer nije nimalo lagodna. Naime, istog dana kad zastupnici primaju prvi poziv za sjednicu s dnevnim redom i pratećim materijalima, a to je najkasnije dva tjedna prije sjednice, objavljuju se doslovce identični materijali na službenim stranicama Grada Zagreba (Zagreb.hr / Skupština). Znači, svaki zainteresirani građanin mogao bi otvoriti te materijale i vidjeti što ga interesira te svojim zastupnicima poslati prijedloge i sugestije (moja adresa vera.simek@zg.t-com.hr). Odmah napominjem, da dopune dnevnog reda s dopunskim materijalima stižu još najmanje dva puta, sve do zadnje večeri prije održavanja sjednice. Prema tome, nije nimalo lako steći dovoljno početnih informacija.
Postoji i druga mogućnost, koja bi išla ususret građanima i nudila na posebnom portalu pripremljene materijale, ne u smislu selekcije točaka dnevnog reda već prvenstveno sažimanja materijala. Takvu pripremu sama, kao nezavisna zastupnica ne bih mogla obavljati, ali bi to mogle jače i veće stranke, koje imaju potrebne kadrove i infrastrukturu, kad bi to željele. Osobno vjerujem da je budućnost političke demokracije upravo u sličnom rješenju, kako je to rekao jedan čitaoc H-Altera u forumu uz prošlu kolumnu (Moj je prijedlog da građani na svim izborima podrže novi model političara, tj. one koji su spremni udružiti se s građanima i uz pomoć tehnologije utemeljiti novi model odlučivanja i upravljanja u sferi javnih poslova).
Srećom, nismo mi jedini koji razmišljaju o toj temi. Upoznala sam mladog pravnika Marka Sučića, koji priprema projekt Sabor 2 koji će pokušati približiti političke procese laicima putem web portala, kroz praćenje donošenja i izmjene zakona. Zakoni koji su trenutačno u proceduri će biti objavljeni zajedno sa objašnjenjima stručnjaka - o čemu se tu zapravo radi, koji su ciljevi zakona, zašto su novi zakoni bolji (ili lošiji?) od starih itd. Dodatna opcija će biti mogućnost da sami građani postavljaju pitanja i daju prijedloge tj. sudjeluju u kreiranju zakona i javnih politika. Projekt također predviđa analogno širenje portala na razinu županija, gradova i općina. Predlažem uredniku do omogući Marku Sučiću da opširnije predstavi svoj projekt na stranicama H-Altera, a čitaoce pozivam da se uključe u polemiku o unapređenju demokratskog odlučivanja.
