Projekt koji je isplivao kao rezultat nazvan je Phurpa (jedno od 5 vrhovnih božanstava Father Tantre -pha rgyud- u Bön tradiciji) i svi su članovi nastavili svoja istraživanja u Bön i Budističkim liturgijama sve do danas.
Prije nego je Budizam došao do Tibeta, lokalni narodi prakticirali su šamanske obrede izvedene iz raznih kultova predaka. Tibetanski ceremonijski ansambl sačuvao je svoju autentičnost i zadržao velik broj primordijalnih elemenata, koji proizlaze iz drevne srednoazijske i Tibeto-Burmanske glazbe, netaknute sve do današnjih dana.
Ceremonijski ansambl obično sadrži nga bubnjeve, nekoliko rolmo cimbala, par gyaling oboa te teleskopske dunchen rogove i dunkar školjke. Jedan od jedinstvenih obilježja Tibetanskog monaškog zbora je specifična vrsta pjevanja (mantranja), zvana "rgyud-skad", ili "Tantrički glas", koja je bazirana na principu transmogrifikacije pjevača tijekom tzv. "Meditacije mantrom".
Prema Phurpi, to je skup magičnih praksi iz povijesne regije Bactria u središnjoj Aziji. Bön je samo ime, a izvorno značenje praksi je isto.
Više o događaju možete pronaći ovdje.

