Tijekom posljednjih pet godina u Zagrebu je jednako toliko, pet puta, porastao broj registriranih slučajeva nasilja u obitelji nad ženama. U usporedbi sa 2004., kada je ovakvih slučajeva bilo evidentirano 488, već sljedeće godine registrirano ih je čak 911 ili gotovo sto posto više. U istom razdoblju 2,5 puta povećao se i broj zabilježenih slučajeva u kojima su roditelji zlostavljali djecu.
Unatoč ovim alarmantnim pokazateljima, većina stručnjaka tvrdi da zapravo ‘nije poraslo nasilje već spremnost žena da ga prijave’, kako navode. Da ipak u tolikoj mjeri i u tako kratkom roku nije došlo do promjene svijesti žrtava, pa su odjednom počele masovnije prijavljivati zlostavljače, nego da je sustav napokon pronašao učinkovitiji način za borbu protiv nasilja, potvrđuju odlični rezultati iz tekuće godine o primjeni Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji. Ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zagreb, Marija Pavić objasnila je kako ovaj sustav suradnje socijale, policije, zdravstva i školstva zaista pruža nadu za ozbiljnije uspjehe u sprječavanju nasilja. - Za razliku od dosadašnje prakse, kada su informacije među nama otežano kolale, s Protokolom smo dobili mogućnost njihove kvalitetnije razmjene. Na redovitim radnim sastancima pri obradi individualnih slučajeva jednostavno na stol stavljamo naša različita saznanja. Nekada nešto uoči liječnik ili profesor, nekada netko drugi, a kada se sve skupi na jednom mjestu, slika je šira i jasnije se vidi situacija.
Nasilnik ili njegova žrtva zbog toga teže mogu prikriti događaj i njegove posljedice, pa sukladno tome raste i broj prijava nasilja - ispričala je ravnateljica Pavić. Prema njezinim riječima, samog nasilja, a ne samo prijava, na žalost također ima više no prije. - Povećanje nasilja sigurno je vezano i za ekonomske promjene u društvu. No, interesantno je da se nasilje obično događa u obiteljima koje imaju jako malo ili jako puno. Nekakva većina ili obitelji srednjeg staleža, puno rjeđe čine ovakva djela - kaže Marija Pavić te dodaje da su u tome veliku ulogu odigrale i ženske udruge. One su kod žrtava osvijestile mogućnost izlaska iz tog stanja te im pomogle da učine prvi korak do traženja pomoći institucija.
Nela Pamuković iz ženske udruge Rosa navela je kako upravo državni aparat još uvijek nije u potpunosti spreman za borbu protiv obiteljskog nasilja i to zato što ga još uvijek prečesto ne prepoznaje.
Osim porasta prijava nasilja u obitelji koje se odnose na žrtve djecu i žene, u posljednje je vrijeme navodno i sve više slučajeva kada su žrtve roditelji, a zlostavljači njihova punoljetna djeca. Iako se u jednom dijelu ovo odnosi na starce čija ih djeca u borbi za imovinu ponekad i prisilno želi poslati u domove, navodno postoji i niz slučajeva kada mladi već nakon navršene 18. godine počinju psihički, pa čak i fizički maltretirati majku i oca.