"Slikar može biti oličenje gluposti. Poznato je kako je Marcel Duchamp svojevremeno izjavio da mu je namjera osporiti francusku uzrečicu bête comme un peintre time što neće postupati kao slikari koji naprosto slikaju ono što vide – i koji s tog naslova zaslužuju da ih se drži glupima. Što se psovanja tiče, idiomatski ga se, dakako, povezuje s kočijašima, kojih – što je samo jedan od pokazatelja kako se jezične navike mijenjaju daleko sporije od društvene zbilje koju bi imali opisivati – već odavno nema po ulicama. Ako slikar može biti pametan i slikati ono što ne vidi, može li i psovati? Ne po prvi puta, Duje Jurić postavlja, kako sebi, tako i nama, neuobičajeno težak zadatak. Manje ne bi li ga riješio, a više radi izazova procesa rješavanja."
Iz predgovora Tomislava Brleka